Za dva tjedna vlada bi trebala usuglasiti konačan prijedlog mirovinske reforme. Mirovine drugog stupa najveći su problem.
Slično kao i radnički minimalac, država godinama regulira i najniži iznos mirovine koja se isplaćuje neovisno o uplatama.
Od prvog srpnja ove godine vrijednost najniže mirovine za jednu godinu mirovinskog staža iznosi 63 kune, što nekome tko s minimalnih 15 godina staža i 65 godina života ode u mirovinu donosi 954 kune. Analogno tome, radniku koji ove godine ode u starosnu mirovinu s 32 godine staža država jamči 2035 kuna mirovine.
Konačna mirovina može biti i veća jer na visinu mirovine utječe i visina plaće tijekom radnog vijeka.
Danijel Nestić, analitičar Ekonomskog instituta, navodi da bi svima koji su zarađivali manje od 75 posto prosječne plaće u državi – trenutačno manje od 4700 kuna – mirovine bile niže da ne postoji zajamčeni iznos mirovine.
Treba napomenuti da se vrijednost najniže mirovine primjenjuje samo na radnike koji odlaze u punu starosnu mirovinu, dok se prijevremenim umirovljenicima mirovina umanjuje do 20 posto.
Invalidske se mirovine također određuju prema drugim pravilima. Prema posljednjim poznatim podacima Državnog zavoda za statistiku, 38 posto zaposlenih u pravnim osobama ili 364 tisuće radnika zarađivalo je u ožujku 2017. manje od 4500 kuna neto.
Toj brojci treba dodati i većinu od 230 tisuća zaposlenih u obrtu, slobodnim profesijama i poljoprivredi koji su uglavnom prijavljeni na minimalnu plaću.
Uz 250 tisuća povlaštenih umirovljenika, Hrvatska ima i gotovo 600.000 radničkih mirovina koje nisu u cijelosti pokrivene uplatama doprinosa.
Zahvaljujući takvoj solidarnosti mirovina osobe koja je cijeli radni vijek bila prijavljena na minimalnu plaću – trenutačno 2752 kuna neto, bit će ista kao i mirovina osobe koja zarađuje (i plaća doprinose) oko 4000 ili 4700 kuna neto.
Drama s osiguranicima drugog stupa i očekivanim padom njihovih budućih mirovina otkrila je, međutim, da osiguranici drugog stupa imaju dvostruki problem: prvi predstavlja neisplata 27 posto dodatka na dio njihove mirovine iz prvog stupa o čemu se dosta razgovaralo; drugi je problem što se na osiguranike 2. stupa primjenjuje drukčija formula pri određivanju najniže mirovine i po njoj osiguranici drugog stupa s malim plaćama prođu lošije.
Slijedeći dobru logiku, država je propisala da se ovih 63 kune po godini staža priznaje u punom iznosu samo do 2002. godine i početka reforme, a nakon toga na njima se primjenjuje koeficijent 0,75 sukladno uplatama. Razliku je trebao pokriti prinos drugog stupa, no nije!
Pojednostavljeno, ako muškarac sa 65 godina ode u mirovinu kao poljoprivredni osiguranik I. stupa, za 32 godine staža država će mu isplatiti 2035 kuna mirovine (po uplatama primio bi oko tisuću kuna), a ako ode u mirovinu kao poljoprivredni osiguranik 2. stupa, sjelo bi mu oko 1500 kuna čak i da mu se isplati 27 posto dodatka.
Problem mirovina drugog stupa Ministarstvo mirovinskog sustava stoga je zamislilo riješiti tako što će ljudima omogućiti da se vrate u prvi, gdje ih čeka i 27 posto dodatka i povoljnija formula za one s malim plaćama.
Sljedeća dva tjedna resorno bi ministarstvo trebalo presjeći s kakvim će konačnim prijedlogom mirovinske reforme izaći.
Osim proširenju 27% dodatka na sve osiguranike, Danijel Nestić s Ekonomskog instituta predložio je da se na teret države uvede nova korekcija za najniže mirovine za 2. stup od 10 do 150 kuna, kako bi se i njima omogućilo da se uklope u solidarnu shemu od 63 kune mirovine po godini staža.
Sve ovo pokazuje da su intervencije u mirovinski sustav komplicirane te povlače za sobom brojne nelogičnosti i nepravde koje se naknadnim krpanjem teško ispravljaju.
Izvor: Večernji.hr
