Dvanaestero učenika Škole za cestovni promet uči kako upravljati pauk-vozilima.
Clea Grbačić i Viktor Kanižaj učenici su trećeg razreda zagrebačke Škole za cestovni promet, no iako dijele školske klupe imaju potpuno različite snove. Clea želi postati profesionalna vozačica, pronaći dečka koji dijeli njenu ljubav prema kamionima te s njim, baš u kamionu, proputovati cijeli svijet. Viktor je nogometaš zagrebačkog GNK Dinama te član U17 reprezentacije i želja mu je nastaviti profesionalnu nogometnu karijeru po uzoru na Modrića i ostale “vatrene”.
Ovi oprečni snovi se već sada ogledaju u njihovim životima.
Clea je od oca dobila na poklon auto i samo čeka dan kada će položiti vozački, dok Viktor svoj dan podređuje nogometu i treninzima. No, unatoč različitim životnim vizijama, nešto im je ipak zajedničko.
Svake srijede njih dvoje odlaze na deponij Zagrebparkinga na Zagrebačkom velesajmu.
12 paukova
Tamo sjednu u neko od pauk-vozila i kreću u potragu za nepropisno parkiranim autima. Clea i Viktor su, naime, među prvim učenicima Škole za cestovni promet koji kroz praktičnu nastavu uče kako upravljati paukom. Riječ je o programu suradnje između njihove škole te Zagrebparkinga koji je premijerno započeo prije tri mjeseca, a kroz koji grupa od 12 učenika prvi puta pohađa praksu u Službi za premještanje i blokadu vozila. Među njima, devet učenika uči raditi na pauku, dok je troje u Odjelu za logistiku i špediciju.
Clea je ujedno i prva djevojka u povijesti pauk-službe koja se obučava za uklanjanje nepropisno parkiranih automobila.
Clea Grbačić
„Rado bih ovdje ostala pa da budem i prva žena koja će u Zagrebu službeno voziti pauka“, kaže Clea za Jutarnji list te odmah u startu iznosi dio svog sna s početka priče.
Za početak oni ne voze pauka već odlaze na teren s osposobljenim vozačima kojima pritom pomažu u poslu. Kao pasivni sudionici su tako svjedočili velikom broju “dizanja” vozila. Točan broj ne znaju, no govore da je bilo barem 50 intervencija. Kod svakoga.
„Jednom smo samo u sat vremena digli sedam automobila. Dobijemo nalog, dođemo, dignemo i vratimo se u bazu. To ide samo od sebe“, priča Clea.
Clea je ta koja nam većinom priča svoje doživljaje. Već prilikom upoznavanja se pokazala puno izravnijom od Viktora, što je samo potvrdila tijekom razgovora gdje se lako može uočiti koliko voli bilo što vezano uz velika vozila.
Borba s centimetrima
Koliko je ta ljubav velika možda se može najbolje ogledati u anegdoti da ona skoro nije ni mogla položiti završni ispit za kamione. Naime, jedan od uvjeta za vožnju vozila iz C kategorije jest i visina iznad metar i pedeset, kaže nam Clea. Ona je u prvom razredu bila ispod te granice, pa je isprobala razne prirodne metode kako bi narasla. One su izgleda uspjele, jer je trenutno na 154 centimetra visine.
„Djed mi ima kamione, tako da sam odmalena znala da ih i ja želim voziti. I nema toga što me može spriječiti“, odlučna je Clea.
S druge strane, Viktoru je prva ljubav nogomet. On je cestovnu školu upisao imajući na umu da mu otac ima položeno puno kategorija, pa je to vidio kao jedno korisno zanimanje. Ali, kada je nogomet u pitanju, tu je u potpunosti predan, što pokazuje i veliki korak kada se kao osnovnoškolac preselio iz rodnog Međimurja u Zagreb kako bi mogao trenirati u Dinamu. Zamolili smo ga da nam on objasni kako je to na praksi, odnosno kako izgleda zapravo taj proces rada pauka.
„Prvo fotografiramo auto da imamo dokaz da je nepropisno parkiran. Stavimo onda lisice na kotače, podignemo auto na pauk i sve čvrsto osiguramo. I to je to“, reče Viktor štedeći na riječima. Pitali smo ga sjeća li se svog prvog “dizanja”, no nakon kratkog razmišljanja dao nam je negativan odgovor. Clea, s druge strane, sjeća se i prvog, i najskupljeg, i najbezobraznijeg vlasnika...
„Prvi je bio Fiat u Prečkom. Parkirao je na mjesto za osobe s invaliditetom, a nije imao oznaku. Najskuplji je vjerojatno bio Mercedes S klase kod Doma sportova. Jao, bio je to tako lijep auto, ali je nepropisno stao i ometao promet u raskrižju. Najgori je bio pak jedan čovjek s neregistriranim kombijem na parkiralištu.
On nikako nije mogao shvatiti zašto mu dižemo auto, ali jednostavno neregistrirana vozila ne smiju biti na označenim parkirnim mjestima“, kaže ženski dio ovog nesvakidašnjeg tandema.
Što se tiče bezobraznih vlasnika, oboje su složni da takvih ima podosta. Pritom je kod razgovora s takvim ljudima nezaobilazno pitanje “zašto mi dižete auto?” popraćeno uz česte molbe i objašnjenja “kako to više neće napraviti”.
Silni izgovori, pak, kažu učenici, ne pomažu nesretnim vlasnicima jer vozači pauka moraju postupiti po izdanom nalogu. Tako trenutno najviše posla imaju u Trnskom, gdje su, kažu, naši mladi protagonisti svako malo.
Nogomet najvažniji
Kako vozači pauka zbog prirode svog posla nisu baš najomiljeniji ljudi na svijetu, upitali smo planiraju li kasnije ostati u ovome poslu ili se baviti nečime drugim. Viktor nam je odmah rekao kako je njemu nogomet na prvom mjestu te je plan napraviti karijeru prvo u Hrvatskoj, pa gdje ga život odnese.
Kao lijevo, odnosno desno krilo već ga neki uspoređuju s Ivanom Perišićem, no on odbacuje takve usporedbe. Kaže, svaka osoba je jedinstvena, pa nema smisla nekoga uspoređivati.
Clea je pak još pred voditeljicom podružnice Anom Preost jasno i glasno rekla da bi rado ostala u pauk-službi, no to je tek dio njenog velikog životnog plana.
„Uvijek sam bila tatin sin i odrasla sam u muškom društvu. Još u petom razredu sam znala da volim kamione i puške. Prvi je plan zato bila vojna akademija pa je tako pala i odluka da upišem Cestovnu školu. No, nije mi se svidjelo to da do 32. godine ne smijem osnovati obitelj, pa sam odustala od tog plana i koncentrirala se na kamione s kojima želim proći cijeli svijet.
Uz, možda, neku dragu osobu koja dijeli moju ljubav prema velikim vozilima“, romantično će Clea dok gleda prema budućnosti.
Izvor: jutarnji list
Najnovije oglase, vijesti i savjete iz svijeta tržišta rada potraži i na MojPosao LinkedIn profilu!
