Ako se Zakon o radu, ali i drugi zakoni kao npr. Zakon o zaštiti na radu, ne prilagodi novom trendu rada od kuće, poslodavci će morati osigurati zaštitu na radu za izdvojena radna mjesta.
Kad je počela pandemija bolesti COVID-19, svi smo se nadali da će ta situacija kratko trajati, ali pokazalo se da je ona dugotrajna te da je pitanje kad će se život kakav smo poznavali vratiti u našu svakodnevicu i poslovanje. U ovom tekstu htio bih se osvrnuti na djelatnosti kojima rad nije ograničen, ali koje su se također srele sa znatnim izazovima u doba potpunog zatvaranja, a ti su se izazovi nastavili i u idućem razdoblju ograničenih epidemioloških mjera, objavio je Lider.
Naravno da se poduzetnici kojima je zabranjeno obavljanje djelatnosti ili je znatno ograničeno susreću s mnogo većim izazovima. Oni će situacije iznesene u nastavku možda smatrati nevažnima i nevrijednima da ih se naziva izazovima za poduzetništvo i upravljanje jer bi bili sretni da se moraju boriti samo s takvim izazovima. No, poduzetnici kojima rad nije bio ograničen i koji su trebali organizirati neometan rad za ovo vrijeme još uvijek se bore s raznim izazovima kao što su organizacija za ispunjavanje epidemioloških mjera u poslovnim prostorijama, reorganizacija poslovanja, organizacija rada od kuće, osiguravanje uvjeta za rad od kuće, zahtjevi za savladavanje novih tehnologija, nabava nove opreme u vrijeme kada je svi traže, pritisci za smanjenje cijene usluga i/ili odobravanje popusta uz istodobno zadržavanje prava radnika bez državne financijske potpore jer nisu zadovoljili uvjete za njezino dobivanje i sl.
Važna pravodobnost
Kako su se s protekom vremena popravile opskrbne linije za nabavu maski i dezinficijensa, većina poduzetnika je poslovne prostore opskrbila dezinficijensima, organizirala provjetravanja i čišćenja. Na sreću, taj problem koji je u početku pandemije bio jedan od većih postao je minoran, osim u troškovnom smislu. Nabava nove opreme postala je zahtjevan proces jer su opskrbni lanci djelomično prekinuti ili znatno usporeni zbog pandemije.
Zalihe na skladištima smanjile su se, a nova roba otežano dolazi na tržište. To je posebice izraženo u nabavi informatičke opreme i dodataka – kamera za videokonferencije, tonera i slične opreme.
Naime, dok su ljudi radili u uredima tu opremu nisu trebali imati svi zaposlenici već su se upotrebljavali mrežni pisači i stolna računala, a za videokonferencije oprema u sobi za sastanke ili na pojedinim računalima. Najednom je nastala velika potražnja za malim priručnim pisačima, jer je svaki radnik koji je počeo raditi od doma odjednom trebao i pisač, kameru za videosastanke i sl. Osim kod informatičke opreme, poremećaj se dogodio i u nabavi gotovo sve robe i opreme. Ponovno su postali važni planiranje nabave i pravodobnost narudžbi. Ponovno se pojavila potreba za formiranje zaliha u poslovnim procesima, što je praksa koja je zbog dosadašnje dostupnosti robe i brzine isporuka bila smanjena na minimum.
Nestalo kolektivno znanje
Organizacija poslovanja u okolnostima kada većina djelatnika iz djelatnosti u kojima je to moguće radi od kuće nije tako lagana kako to na prvi pogled izgleda. S obzirom na to da je samo mali dio poduzetnika već imao informatičku infrastrukturu koja je to omogućavala, to je trebalo na brzinu organizirati i osigurati, a sada se infrastruktura dotjeruje ili uvodi. Osim nabave potrebne opreme, osiguravanja informatičke infrastrukture koja omogućava rad na daljinu, potrebno je organizirati i kolanje informacija i raspodjelu zadataka. To se pokazalo veoma zahtjevno.
Naime, u većini djelatnosti koja je mogla raditi od kuće postoji kolektivno znanje koje se širilo uredom te su mnogi problemi na koje radnici nailaze u uredu bili rješavani 'u hodu'. Sada kada radnik ima problem u obavljanju poslova mnogo teže dolazi do rješenja. Ne može se stalno sazivati videosastanak svih zaposlenika da se riješe trenutačni problemi kao što bi se riješili u uredu. Zovu se kolege redom da bi se ustanovilo tko zna rješenje problema, ali nisu svi odmah dostupni jer neki imaju telefonski poziv klijenta ili su zauzeti drugim obvezama. Zato se šalju kolektivni mailovi ili se formiraju grupe na platformama za chatove te se tamo postavljaju razna pitanja. Dok se ne dobije odgovor, posao stoji ili se radi nešto drugo, a taj zadatak stoji po strani. Isto tako i menadžment teže dolazi do informacija i teže se uspostavlja komunikacija s radnicima.
Zbog navedenih razloga, mnogi su napravili timove tako da je jedan tim u uredu, a drugi radi kod kuće. Kod nekih poduzetnika stalno su raspoređeni, a kod nekih se rotiraju. Ni to nije idealno rješenje, ali je organizacijski bolje. Na taj način se može lakše organizirati komunikacija s poslovnim partnerima, ali i među radnicima i menadžmentom. Svi predlažu da se svaka dva tjedna održavaju sastanci (na daljinu), ali i to je teže organizirati nego u uredu. Na primjer, dio radnika nikako da svlada nove tehnologije, a ne možete mu održati edukaciju radi epidemioloških mjera. U uredu jednostavno unaprijed odredite termin sastanka i održite ga, a u novom normalnom netko se spoji, netko se ne može spojiti, nekom puca internet, neko ima računalo u kuhinji i nema uvjete za uključivanje jer su mu kod kuće djeca koja imaju online školu i koja ne mogu shvatiti da roditelji rade od kuće itd.
Više, a manje
Često čujem da je rad od kuće super, ali smatram da većini radnika on ne odgovara osim ako nemaju idealne uvjete za nj. Iz iskustva svojih radnika, a i osobnoga, znam da kod rada od kuće mnogo toga odvlači pozornost, jer ne možete zanemariti potrebe svog djeteta ili drugog člana kućanstva ili kućnog ljubimca kada ste kod kuće i automatski drugačije raspoređujete vrijeme. Ono što biste inače radili nakon radnog vremena, sada se često radi za vrijeme radnog vremena. To su možda mali prekidi, ali su konstantni. Zbog njih rad se produljuje i tada imate osjećaj da radite cijeli dan, a možda radite efektivno manje nego inače. Dok sam radio od kuće, nisam se mogao pokrenuti do deset sati iako imam radnu sobu jer je moj mozak stalno slao signal da sam kod kuće. Možda sam ja izdvojen slučaj ili jedini to priznajem.
Ako trend bude stvarno takav da se u urede dio radnika neće vraćati ni nakon prestanka pandemije, poslodavci će se, osim s prije navedenima problemima, susresti i s novim, a i radnici će se suočiti s novim izazovima i zahtjevima. Ako se Zakon o radu, ali i drugi zakoni kao npr. Zakon o zaštiti na radu ne prilagode novom trendu, poslodavci će morati osigurati zaštitu na radu za izdvojena radna mjesta. Pitanje je hoće li to poslodavci moći omogućiti te hoće li radnici omogućiti razna ispitivanja, pregled radnog mjesta u stambenom prostoru.
Uhodavanje novih radnika
Osim toga, javlja se problem uhodavanja novih radnika u radne zadatke koje bi trebali obavljati. Tko će to obavljati ako svi iskusni radnici, koji inače najčešće uhodavaju nove radnike i prenose im znanje, rade od kuće. Poslodavci će u tom slučaju trebati pripremiti online tečajeve za nove radnike, ali oni će trebati biti dobro osmišljeni tako da to budu interaktivni tečajevi za svaki pojedini posao. Ako taj tečaj nije interaktivan, obično se samo uključi i odsluša, ali se znanje ne savlada. Tečaj bi trebao biti kao prelazak razina u igricama.
Pretpostavljam da će IT industrija krenuti u tom smjeru jer je to po mom mišljenju jedini način za premošćivanje tog problema, a zahtjeva će za aplikacijama za uvođenje radnika u posao biti mnogo. Problem je da te aplikacije neće moći biti općenite, nego prilagođene poslovnim procesima svakoga pojedinog poslodavca. Baza tih tečajeva može biti po sektorima, npr. financije, ali svaka tvrtka ima svoje procese, softver i načine rada te će biti potrebne prilagodbe. Velike tvrtke tome će se lakše prilagoditi nego male, jer će te troškove mali teško podnijeti.
Mnoge multinacionalne kompanije već razvijaju takve interaktivne edukacije kako za stare radnike, tako i za nove. Uvidom u te tečajeve vidljivo je da su interni timovi itekako bili uključeni u njihovo kreiranje jer te tečajeve nisu mogli samostalno kreirati vanjski suradnici ili informatičari bez internog znanja. Ostaje otvoreno pitanje kako će se provoditi upoznavanje s kolegama, općenito još nitko nije počeo razmišljati o tim socijalnim momentima koji su također važni za funkcioniranje organizacije posla. Radnici se moraju poznavati da bi se oformio tim. Zato pretpostavljam da će se u budućnosti ti problemi morati biti riješeni počne li se težiti radu od kuće i svaka će kompanija tome morati ozbiljno pristupiti.
Drukčiji stambeni prostor
Radnici će se također trebati znatno prilagođavati ako će težiti radu od kuće. Ponajprije se to odnosi na proširivanje znanja i povećanje samostalnosti u radu. Radnicima koji tek ulaze na tržište rada bit će teže naći posao ako se radi od kuće a oni nemaju dovoljno znanja da mogu samostalno preuzeti posao za koji ih poslodavac zapošljava. Najvjerojatnije bi u toj situaciji poslodavac tražio da prije zapošljavanja potencijalni radnik prođe niz testova i edukacija. Osim toga, bit će potrebno savladavati nove tehnologije i procese.
Za kvalitetan rad od kuće radnici bi trebali početi tražiti stambeni prostor koji im takav rad omogućava. Ne može se cijelo vrijeme raditi u dnevnoj sobi ili kuhinji. Ako taj trend bude prihvaćen, pretpostavljam da će novi životopisi, uz ostale standardne podatke, sadržavati i podatak zna li potencijalni radnik održavati sastanke na daljinu i pritom dijeliti ekran, ima li radnu sobu u koju se može izdvojiti prilikom rada od kuće, traži li da mu poslodavac plati najam toga poslovnog dijela stambenog prostora...
Mogu zaključiti da je rad od kuće idealan kao povremen ili za one radnike koji imaju uvjete u stambenom prostoru, a toliko su samostalni u svom radu da ne trebaju znatnu interakciju s drugim radnicima. Rad od kuće će sigurno dijelom opstati, ali opstat će i uredsko poslovanje, koje će postati fleksibilnije i doživjet će znatne promjene. Scenariji se već sada trebaju pripremati za te promjene u radnim okolinama i procesima – ako rad od kuće opstane kao dio poslovne budućnosti.
Izvor: Lider
