U manje od dvije godine ljudi u Hrvatskoj čak su 300 posto više guglali pojmove poput anksioznost, tjeskoba, stres...
Tjeskoba, stres, anksioznost, panika, strah, psihički poremećaji, besperspektivnost, neizvjesnost, napadaji, nesanica i pad koncentracije samo su neki od pojmova koje Hrvati u zadnjih godinu i 11 mjeseci guglaju više nego ikad pokušavajući sebi pomoći samo od kuće, u tišini.
Većina nije sigurna imaju li problem, ali ne mogu sakriti potrebu da anonimno potraže stručna mišljenja ili tuđa iskustva od internetskih pretraživača ne mogu sakriti. Psihijatri i psiholozi već su nakon prvog potresa u Zagrebu kao i nakon proglašenja pandemije lani u veljači najavili da će mnogi građani svih uzrasta osjećati psihičke posljedice sljedećih deset godina.
Nije sramota ne znati i trebati pomoć, sramota je ne pitati, ne pokušati pronaći pomoć ili rješenje. Ovaj problem prepoznao je i tim Virtualne tvornice, koji je osmislio projekt i prije desetak dana oživio platformu razgovor.hr, na kojoj specijalisti i stručnjaci ciljano rješavaju probleme građana.
„Još od prvog potresa u Zagrebu i početka korone u Hrvatskoj pojmovi pretraživanja psihološke pomoći naglo su porasli. U manje od dvije godine ljudi u Hrvatskoj čak su 300 posto više guglali pojmove poput anksioznost, tjeskoba, stres..., pa smo shvatili da ih sve više traži psihološku pomoć“, pojasnio je Damir Naumovski, član tima Virtualna tvornica, piše 24 sata.
Na spomen psihičkih problema Hrvati su podijeljeni kao i na spomen korone. To doživljaju ili kao svakodnevnu higijenu ili kao tabu, sramotu, nešto što se događa drugima.
„Budući da su mentalni problemi još stigmatizirani u Hrvatskoj, ljudi su prepušteni sebi, osobito u koroni, kad nije jednostavno pronaći stručnu psihološku pomoć, pa smo odlučili napraviti platformu koja će im pružati pomoć u svim aspektima života. Kad se uzme u obzir način na koji živimo u pandemiji, sve promjene i pritiske koje su ljudi prošli i prolaze, jasno je da pucaju po šavovima, da se ograđuju jedni od drugih jer nemaju ista mišljenja o istim stvarima, a sve je to posljedica psihološkog pritiska. Ova platforma pruža im mogućnost da potpuno anonimno pronađu educiranog stručnjaka za specifično područje koje njih muči, bilo da je riječ o poslovnom stresu, poremećaju u prehrani, sportskom stresu, anksioznosti, ljubavnim problemima, problemima sa samopouzdanjem...“, dodaje Naumovski.
Ravnatelj Psihijatrijske bolnice “Sveti Ivan”, prof. prim. dr. sc. Igor Filipčić, dr. med., pojašnjava kako postoje tri osnovne grupe ljudi koji zadnjih godinu i pol vape za psihološkom pomoći. To su ljudi koji nikad prije nisu imali psihičkih problema, zatim kronični pacijenti te post-Covid pacijenti.
„Neki kolege kažu da nemaju porast pacijenata, no mi itekako imamo, i to u sve tri kategorije. Dakle, imate skupinu ljudi koji nikad nisu imali nikakve psihološke tegobe, no akumulirani stres od pandemije i potresa, koji praktički sve ovo vrijeme osjećamo, učinio je svoje. Strahovi, depresija, anksioznost samo su neke od posljedica koje proživljavaju“, kaže dr. Filipčić.
U drugu skupinu, dodaje, spadaju njihovi kronični bolesnici koji zbog pandemije i pritiska na bolnički sustav ne dolaze redovito na kontrole.
’Sami to neće riješiti’
„Kako raste pritisak na ostale bolnice zbog Covida, tako raste pritisak i na našu psihijatrijsku bolnicu. Naši dugogodišnji pacijenti čekaju da se sve smiri, no kako se situacija s koronom ne smiruje, oni preskaču svoje kontrolne termine, sve rjeđe posjećuju svoje liječnike, preskaču terapije i dolaze do sve težih psiholoških epizoda. U bolnicu nam stižu u teškim stanjima“, kaže nam dr. Filipčić.
Velik dio takozvanih novih pacijenata otpada na post-Covid bolesnike, a na Jankomiru imaju posebno organiziran odjel za njih.
„Psihička dekompenzacija, depresija, PTSP, psihotične epizode rezultat su strahova koje su preživjeli ljudi koji su završili na respiratoru i koji su gledali smrti u oči. Čovjek, kad se suoči sa smrću, potpuno mijenja pogled i na ovu bolest i na život“, pojasnio je dr. Filipčić.
Javljaju im se bivši Covid pacijenti koji se boje zaspati. Oni koji i dalje imaju problema s disanjem u konstantnom su strahu da će im opet biti lošije.
„Važno je da se ti ljudi jave i obrate stručnjacima. Moraju znati da ta stanja neće proći sama od sebe“, rekao je.
I zdravstveni djelatnici traže pomoć svojih kolega.
Imali smo određene grupe kolega koje smo učili kako se nositi psihički sa svime s čime se suočavaju. Zdravstveni sustav u svakom je segmentu prenapregnut i, kako je sve više zaraženih i oboljelih, tako je sve više zdravstvenih djelatnika izloženo“, kaže dr. Filipčić.
A djelatnici o kojima govori su liječnici, medicinske sestre, pomoćno osoblje bolnica, koji svakodnevno gledaju ljude kako se u bolovima bore za dah dok oni koje virus nije na takav način oborio negiraju postojanje ovog problema, prosvjeduju i bore se za svoja prava. Za to vrijeme oni koji se bore za život, jedva hvatajući dah, ne stižu ni razmišljati o svojim pravima. Samo žele ozdraviti.
Izvor: 24 sata
