Može li HR profesionalac (Human Resource – Ljudski Resursi) doista imati i karijeru i obitelj bez da jedno ili drugo trpi? Oni se susreću s istim problemima koje pokušavaju riješiti zaposlenicima. Međutim, mogu li HR profesionalci bolje iskoristiti program koji provode?
Podrška supružniku
Debra Caplan, HR direktorica Hartcourt Generala ujedno je i majka dvojici desetogodišnjih blizanaca. Debrin suprug je zaposlen na poziciji koja mu dopušta puno fleksibilnosti. Ona tvrdi da je to uvelike pridonijelo ravnoteži njezine karijere i odgoju sinova.
Ali kod nje, kao i kod svih ostalih, postoje dani kad se dobro postavljeni planovi urušuju. Čini se da uznemirujući poziv da joj je dijete bolesno uvijek dolazi kad je suprug na putu. U tom slučaju nema druge nego otkazati veliku prezentaciju i otići u školu po dijete.
U nekim tvrtkama, odabir djeteta, a ne prezentacije, znači potpisivanje vlastite smrtne osude. Prije nego je došla u ovu tvrtku, Debra je radila za kompaniju kojoj je radno vrijeme bilo važnije od rezultata. «Stvari su se počele komplicirati ukoliko ste imali obaveze koje su Vas odvlačile od posla.», prisjeća se Debra.
Određivanje tona radne grupe
Gregg Barnes, HR menadžer, započinje dan u 5.30 ujutro, tako da stigne doći kući i provesti određeno vrijeme sa ženom i troje djece. Na pitanje kako sve to stigne, Barnes duhovito odgovara: «Pijem puno jutarnje rose!»
On sam određuje ton u svojoj radnoj grupi. Zaposlio je puno ljudi u svom timu i otpočetka im dopušta da znaju kakvo je njegovo stanje kod kuće. Kao i Caplanica, Gregg radi u firmi koja podupire njegovu situaciju. Ne samo njegovu, nego i od svih ostalih. U svojoj situaciji, primoran je održavati normalnu radnu rutinu da što bolje razvije mladi tim svojih zaposlenika.
Kako Barnes uspijeva uskladiti osobni i poslovni život? «Srećom imam suprugu koja je, unatoč diplomi, odlučila ostati kod kuće s djecom.», kaže Barnes, te nadodaje da, uz suprugu, postoji još i dadilja koja povremeno dolazi.
Prilagodba standardima
Wende Malster, viša partnerica u tvrtci Gatti i suradnici, majka je dvoje djece, jedno ima 3 godine, a drugo tek 16 mjeseci. Wende radi za firmu koja joj je dopustila fleksibilno radno vrijeme: u uredu je tri dana u tjednu, a ostala dva radi od kuće.
Kad radi od kuće, to je obično navečer ili kad djeca popodne spavaju. Naučila je sklapati samo velike poslove koji joj donose i veću zaradu, te se uopće ne osjeća krivom ukoliko odbije posao ako je prezaposlena.
Ipak, Wende misli da bi trebala preispitati svoja očekivanja od struke. Više nije zaposlena na puno radno vrijeme i ne može očekivati isti nivo produktivnosti ukoliko želi ostati majka. «Moram se prilagoditi svojim standardima.», kaže Wende.
«Kompanije osjetno napreduju, ali ne tamo gdje je to potrebno.» odgovara Wende na pitanje da li kompanije pomažu zaposlenike u održavanju ravnoteže posla i osobnog života. Wende često pita klijente bi li htjeli zaposliti nekoga s fleksibilnim radnim vremenom, ali oni gotovo uvijek odgovaraju da im to nikako ne bi odgovaralo. Je li doista moguće HR profesionalcima balansirati karijeru i osobni život bez da jedno ili drugo prevagne? Možda, ali budite spremni na neke kompromise putem.
(T.K.)
Izvor:
