Zahvaljujući razvoju tehnologije, sve većem broju američkih zaposlenika, a pogotovo onima na višim položajima u tvrtkama, sve je teže zaista pobjeći od ureda, jer odlazak na godišnji odmor sve češće znači i da se posao nosi sa sobom. Danas je gotovo nemoguće boriti se protiv toga, no ipak se mogu postaviti neke granice.
S približavanjem sezone godišnjih odmora, sve više Amerikanaca kombinira posao i zabavu. Istraživanje koje je prošle godine provela tvrtka Hudson North America, pokazalo je da oko četvrtina zaposlenika redovito provjerava svoj e-mail i govornu poštu dok su na godišnjem odmoru.
Osjećam odgovornost prema svom poslu i tvrtki pa želim biti u toku i siguran da se posao odvija glatko, bez problema, jer, iskreno, ne želim se vratiti s godišnjeg i zateći nered, kaže Jeff Blackey, potpredsjednik tvrtke US LEC Corp.
Zaposlenici bi trebali bolje uskladiti posao i odmor, kaže Robin Bond, stručnjak za radno pravo. Zaposlenici se boje da će poslodavac, ako odu iz ureda čak i na samo tjedan dana, možda zaključiti da ih više ne treba i dati im otkaz kada se vrate, napominje Bond.
Miješanje posla i slobodnog vremena možda i ne zvuči zabavno, no s ispravnim stavom i planom, radni odmor može biti opuštajući, kažu oni koji su isprobali.
Bond tako svima koji idu na godišnji odmor preporuča da izaberu jednu osobu u uredu, koja će znati kako ih može kontaktirati u zaista hitnim slučajevima i koja će biti brana za sve ostale probleme koje mogu riješiti i po povratku s godišnjeg.
Laura Mercer, voditeljica odnosa s javnošću tvrtke Eric Mower and Associates, preporuča da si svi koji idu na odmor postave cilj: "Klijenti moraju biti zbrinuti, a ja se moram odmoriti". Stoga je, kaže, važno napraviti pripreme prije odlaska na odmor – obavijestiti klijente da vas neće biti u uredu, organizirati potporu u uredu te pojačano raditi na ključnim projektima prije odlaska na odmor.
Također, Mercer preporuča da si svatko odredi koliko će vremena potrošiti na posao dok je na odmoru. Ona, je na primjer, svoj e-mail na odmoru provjeravala dva puta dnevno – rano ujutro i kasno navečer. U podne je pak preslušala jednu poruku na govornoj pošti. Bez tih pravila, napominje, posao joj je lako mogao preoteti vrijeme za odmor. Također, znala je da se ne smije potpuno isključiti, jer bi se tada previše brinula oko toga što se događa na poslu da bi se mogla opustiti.
(T.B.)
Izvor:
The Miami Herald
