Zbog rata, propadanja velikog broja tvrtki, pa time i umirovljenja iz socijalnih razloga, hrvatsko se gospodarstvo vrlo rano suočilo s naglim porastom umirovljenja, padom broja i udjela stanovništva u radnoj dobi i suprotno tome rastom udjela umirovljeničke populacije.
U svom novoopubliciranom znanstvenom radu "Aktivni osiguranici i umirovljenici u Hrvatskoj - očekivani trendovi do 2031. godine", demograf i ekonomist Anđelko Akrap objašnjava nekoliko varijanti kretanja odnosa između radnoaktivnog stanovništva i umirovljenika u iduća tri desetljeća, a bez obzira koja će se od projiciranih varijanti zaista zbiti pokazuje se da će u za sada predvidljivom vremenu ostati nepovoljan odnos između aktivnih osiguranika i korisnika mirovina.
I u varijantama koje uključuju normalne političko-gospodarske okolnosti koje karakterizira porast zaposlenosti čak do razine pune zaposlenosti i gospodarski napredak, do 2031. godine ostaje nepovoljan odnos zaposlenih i umirovljenika.
Uz pretpostavku da će cjelokupno aktivno stanovništvo biti i zaposleno, 2031. godine bilo bi najviše do 1,6 milijuna zaposlenih na oko milijun umirovljenika. Ta varijanta uključuje i pozitivan migracijski saldo koji bi mogao nastati uz pretpostavku da se u Hrvatsku vrati jedan dio hrvatske ekonomske emigracije ili njihove djece.
Ako uvjeti života ni 2031. godine ne budu idealni pa ostane nezaposlenih, a stopa aktivnosti stanovništva ostane približno jednaka aktualnoj, odnosno oko 50%, u tridesetim godinama ovoga stoljeća zaposlenih bi moglo biti najviše oko 1,2 milijuna, dok bi broj umirovljenika ostao na razini od milijun.
Budući da se dobna granica umirovljenja stalno podiže, povećava se broj radnoaktivnog stanovništva u dobi i iznad 60 godina, a i relativno niske mirovine poticat će, smatra Akrap, na što duže ostajanje u radnom odnosu.
(V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
