Na okruglom stolu SDP-a o pravima radnika, glavni ekonomist Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Mario Švigir iznio je podatak kako hrvatski radnici godišnje odrade 3,7 milijuna neplaćenih prekovremenih radnih sati, a da se taj višak sati pretvori u plaćeni rad, radilo bi se o broju novozaposlenih od 91.400 osoba.
Prema podacima iz redova sindikata i nekih stranaka, danas u Hrvatskoj ukupno 62% svih zaposlenih dobiva plaću manju od državnog prosjeka koji se kreće oko 4.500 kuna. Pritom čak 24% ukupno zaposlenih prima između tri i četiri tisuće kuna mjesečno, a poznato je da sindikalna košarica pokazuje da je četveročlanoj obitelj potrebno više nego dvostruko za zadovoljavanje minimalnih potreba.
Kako navodi Mario Švigir, podaci iz ankete provedene na više desetaka tisuća radnika, koja procjenjuje radno vrijeme za oko milijun i pol zaposlenih u Hrvatskoj, pokazuju da čak 94% zaposlenih u poduzećima radi u prosjeku od 40 do 60 sati tjedno, odnosno da odradi puno osmosatno radno vrijeme i još u prosjeku dva dodatna sata prekovremeno. Ima i onih koji rade od 60 do 90 sati tjedno, a takvih je najviše u privatnim poduzećima - 3,2 posto.
Ako se računa da radni tjedan od pet dana ukupno ima 120 sati, to bi značilo da neki ljudi odrade doslovce tri četvrtine svoga ukupnog vremena. Klasično 40-satno radno vrijeme uglavnom odrađuju zaposleni u državnim poduzećima. Iako oni nemaju plaće iznad prosjeka, ispada da je ipak još uvijek najlagodnije u državnim i javnim službama.
Na pitanje kako spriječiti ovakvu eksploataciju radnika i potaknuti inspekcije da počnu raditi svoj posao, Švigir objašnjava kako postojeći Zakon o radu ne nudi prave odgovore na ove probleme te da očigledno nedostaje jedan novi zakon koji bi omogućio da se sankcioniraju poslodavci koji zakidaju svoje djelatnike. To bi trebao biti zakon o radnim evidencijama koji bi poslodavce natjerao da brižno vode evidenciju o vremenu koje radnik provodi u tvrtki, i sukladno tome ih i platiti.
I profesor radnog prava dr. Marinko Učur misli da je postojeći Zakon o radu teoretski dobar, ali u praksi se ne provodi.
On također upozorava na problem rada na određeno, koji je radnike pretvorio u "sezonce" koje poslodavci mogu otkazati kada im se prohtije, bez otpremnine i bilo kakvog obrazloženja, a tu je i problem rada na crno, koji je golem.
(V.K.)
Izvor:
Glas Istre
