Ovog tjedna Europska komisija (EK) trebala bi pokrenuti javnu raspravu o tome trebaju li Europskoj uniji novi zakoni o radu, koji bi precizno odredili tko je sve "radnik" te koja su minimalna prava osoba zaposlenih na određeno vrijeme.
Povjerenik EU za socijalnu politiku i zapošljavanje Vladimir Špidla predstavit će tzv. zeleni dokument kojim će započeti četveromjesečna rasprava o tome kako se europski zakoni o radu odražavaju na brojne različite ugovore o radu koji su na snazi diljem Europe.
Dokument Modernizacija radnog zakonodavstva kako bi se odgovorilo na izazove 21. stoljeća, kasnio je zbog primjedbi uglavnom zbog prigovora poslodavaca, kojima se nisu svidjele formulacije kao što su samozapošljavanje, rad na određeno vrijeme ili rad po potrebi.
Autori dokumenta upozoravaju kako se europska tržišta rada suočavaju s izazovom usklađivanja fleksibilnosti tržišta s potrebom veće sigurnosti za sve, a također je istaknuto da su novi oblici radnih ugovora, uključujući samozapošljavanje i agencije za privremeno zapošljavanje, porasli za 4%, što je udio od gotovo 40% u ukupnom zapošljavanju u EU prošle godine.
Od 2000. stvoreno je sve više poslova na određeno vrijeme umjesto onih na neodređeno, što je uglavnom slučaj kod ženske populacije. Također, ljudi se sve više samozapošljavaju, uglavnom u sektorima poput poljoprivrede, građevinarstva, maloprodaje i osobnih usluga.
Takve su tendencije najprisutnije u Velikoj Britaniji, Irskoj, Portugalu, Nizozemskoj, Poljskoj, Mađarskoj i u trima baltičkim državama, a lani je u cijeloj EU bilo samozaposleno 15% osoba, odnosno 31 milijun radnika. EK prihvaća činjenicu da su takvi oblici zapošljavanja često "odskočna daska" osobama koje imaju poteškoće s ulaskom na tržište rada.
Postoji rizik da dio radne snage bude uhvaćen u klopku kratkotrajnih, nekvalitetnih poslova s neadekvatnom socijalnom zaštitom te tako dolaze u vrlo ranjivu poziciju, stoji u dokumentu, a EK zato postavlja pitanje zemljama članicama, poslodavcima i sindikate jesu li potrebni novi pravni koraci kojima bi se zaštitilo one koji rade pod tim uvjetima.
Pitanjem se otvorila mogućnost uvođenja zakonskih definicija na razini cijele Unije, kojima bi se precizno definiralo pojmove radnik, samozapošljavanje, razina prava te minimalna prava radnika neovisno o vrsti njihovih ugovora o radu,a takvu ideju podupire i Savez trgovinskih sindikata EU (ETUC).
Ljudi putuju iz jedne zemlje EU u drugu, pitajući se kakav im je status zbog razlika u nacionalnim zakonima o radu pa bi više jasnoće zasigurno dobro došlo, rekao je John Monks, glavni tajnik ETUC-a.
No, poslodavci su ipak manje skloni ovim prijedlozima, a Jeanne Schmitt, predstavnica najveće europske udruge poslodavaca tvrdi kako nema potrebe za uvođenjem novih definicija ili novog europskog zakona o radu jer smatra da su za takve odluke nadležni nacionalni zakoni koji odražavaju ekonomsku situaciju, tradiciju i reforme u svakoj pojedinoj zemlji.
Trebali bismo poštovati postojeće zakone EU a ne stvarati nove, tvrdi Schmitt te dodaje kako neslaganja o duljini radnog vremena već ukazuju na to da je bolje poštovati nacionalne razlike nego nametati europska rješenja u tom području.
Schmitt također drži da je prvotna verzija dokumenta bila pristrana te da nije išla u korist fleksibilnim ugovorima o radu i samozapošljavanju, unatoč svim njihovim dobrim stranama, odnosno njihovu doprinosu povećanju ukupne zaposlenosti i otvaranju novih radnih mjesta.
(T.N.)
Izvor:
EUobserver
