Osim poslovnog i ukupnog društvenog okruženja, nezadovoljavajuća konkurentnost Hrvatske odraz je i nedovoljne razvijenosti kvalitete samih tvrtki, od općih kvaliteta i korporacijskog upravljanja do kvalitete menadžera i marketinga.
Prema nedavnom godišnjem izvješću o globalnoj konkurentnosti, Hrvatska kvalitetom sektora poduzeća u većini varijabli bilježi poboljšanja u odnosu na prijašnje godine, ali i dalje zaostaje za skupinom šest zemalja iz reda novijih članica EU.
U prilično slojevitom pojmu sadržane su dimenzije poput znanja i poduzetnosti menadžmenta, upravljanja ljudskim resursima, prilagodljivosti tržišnim promjenama i međunarodne orijentacije, odnosa radnika i poslodavaca, naglaska na obrazovanju osoblja kao prioritetu.
To su ujedno i neke anketne varijable na temelju kojih se donose ocjene i rangiranja u sklopu globalne konkurentnosti (WEF, IMD).
Tako je u odnosu na EU6 u Hrvatskoj kvaliteta korporacijskog upravljanja slabija ponajprije zbog slabog rada nadzornih odbora te općenito slabe efikasnosti upravljanja vrijednošću dionicama, jedan je od zaključaka Nacionalnog vijeća za konkurentnost.
Šestorka novih članica Unije prema poduzetnosti menadžera ima bolje ocjene i od starih članica i hrvatski menadžeri upravo u tim ocjenama poprilično zaostaju.
Hrvatski menadžment slabije stoji i s međunarodnim iskustvom te s tim povezanom orijentacijom na međunarodna tržišta.
Za razliku od većine varijabli kod kojih Hrvatska bilježi poboljšanja u posljednje dvije godine, kod profesionalnosti kao kriterija izbora menadžera nema uzlaznog trenda, što se tumači i dalje prisutnim nepotizmom te jednim od razloga niske ukupne kvalitete menadžmenta.
Domaći menadžeri, prema anketnim ocjenama WEF-a i IMD-a, slabije od kolega iz EU-šestorke delegiraju ovlasti i češće su opterećeni konfliktima s radnicima.
Anketne ocjene sugeriraju i da se u upravljačkim strukturama u nas obrazovanje manje postavlja za prioritet nego u EU6, a za loše upravljanje hrvatski menadžeri manje imaju manje uporišta u (ne)slobodi određivanja plaća prema rezultatima rada jer je ta sloboda veća nego kod starih članica EU, premda nešto manja nego kod skupine šest novijih članica.
Uz određivanje plaća prema rezultatima rada, u odnosu na 15 starih članica i Hrvatska i usporediva "šestorka" bolje stoje i sa zapošljavanjem žena u privatnom sektoru.
(A.T.)
Izvor:
Poslovni dnevnik