Sindrom kroničnog umora jedan je od nekoliko naziva za poremećaj slabo poznatog mehanizma nastanka koji zahvaća 4 od 1.000 odraslih osoba u SAD-u i drugim razvijenim zemljama.
Ovaj poremećaj obilježava težak i kronični psihički i fizički umor koji obično pogađa prethodno zdrave i aktivne osobe. Češće obolijevaju žene, mlađe i zrele dobi.
Umor koji traje više od šest mjeseci, koji ometa normalne aktivnosti, a za koji nije utvrđen nikakav poznati uzrok može se svrstati ili u sindrom kroničnog umora ili u idiopatski kronični umor.
Simptomi
Bolest obično počinje naglo, nakon preboljele prehlade ili nakon nekog stresnijeg događaja u životu (selidba, promjena radnog mjesta).
Umor - karakterističan je neobjašnjiv umor, s fizičkom i psihičkom iscrpljenošću koji reducira dnevne aktivnosti i ne otklanja se odmorom.
Opća malaksalost
Poremećaji sna - san koji ne "osvježava", najčešće opisuju pacijenti. Osim toga, česta su buđenja, prekratko trajanje sna.
Bol koja je često raširena po cijelom tijelu. Česti su bolovi u mišićima i/ili bolovi u zglobovima (bez vidljive otekline, topline i crvenila), glavobolje, bolni limfni čvorovi i grlo, te posebno abdominalna bol (često kao sindrom iritabilnog kolona).
Neurološke/kognitivne manifestacije - konfuznost, zaboravljivost, mentalni umor, poteškoće koncentracije i kratkotrajnog pamćenja, dezorijentacija, perceptivni i senzorni poremećaji, mišićna slabost.
Autonomni poremećaji - neurološki posredovan pad tlaka, pad tlaka nakon ustajanja, ekstremno bljedilo, mučnina i sindrom iritabilnog kolona, lupanje srca i poteškoće s disanjem.
Imunološki poremećaji - blago povećanje limfnih čvorova, upale grla, opću malaksalost. (A.T.)
Izvor:
PLIVAzdravlje