Zbog rizika od nezaposlenosti, gubitka kontakta s obitelji, manjka radničkih prava i nepoznavanja jezika mobilnost radnika nedovoljno razvijena
Što "Europljanima" znači Europska unija? Više od polovice građana (53 posto) kao glavu dobrobit ističe slobodu kretanja i slobodu rada, što im je važnije od uvođenja zajedničke valute i osiguranja mira, pokazuje analiza Europske zaklade za poboljšanje radnih i životnih uvjeta Eurofound.
Međutim, realnost je ipak malo drugačija budući da tek mali dio građana EU zaista koristi prednosti slobodnog kretanja.
Mobilni na lokalnoj razini
Istovremeno, gotovo polovica građana EU smatra da mobilnost donosi mnogo prednosti za pojedinca, a jednako ih toliko smatra da mobilnost doprinosi razvoju gospodarstva. Ipak, tek je 4 posto građana EU do sada odlučilo iskoristiti pogodnosti slobodnog kretanja, pa žive i rade izvan svoje matične zemlje. Izvan granica EU živi i radi još manje njih, tek 3 posto.
Preseljenje u drugu regiju, ali unutar vlastite države ipak je prihvatljivija opcija, budući da se prema podacima Eurobarometra iz 2005. na takav potez odlučilo 18 posto radnika.
Iako mobilnost stvara doprinos za zemlju u koju se imigrira, ali i za zemlju iz koje se emigrira, strana tržišta rada već godinama nisu naklonjena useljenicima. Stoga je EU nedavno usvojila nove zakonske odredbe koje će jamčiti bolju zaštitu imigrantskih radnika.
Podcijenjeni unatoč obrazovanju
Izboriti se za posao, a zatim i za jednaku plaću te konačno prava koja imaju i domaći zaposlenici, do nedavno su bile glavne brige radnika koji u svojim zemljama ne uspijevaju osigurati egzistenciju.
K tome, znanja i vještine migranata često ostaju neprepoznate zbog čega mnogi, unatoč visokom obrazovanju rade nižekvalificirane poslove. Iako su primjeri o neravnopravnosti najčešći u Velikoj Britaniji u koju se doselilo najviše useljenika iz novih članica EU, nejednakost je prisutna i u drugim zemljama. Tako je primjerice u Francuskoj prva generacija imigranata imala čak 15, a druga generacija 9 posto niže plaće od domaćih radnika.
Tek trećina spremna na rizik
Međutim, razlog male mobilnosti nije isključivo teško snalaženje na tržištu rada. Naime, u istraživanju iz 2005. godine 44 posto građana je istaknulo da im rizik predstavlja i gubitak kontakata s obitelji i prijateljima. Štoviše, 17 posto radnika koji su već radili u stranoj zemlji naveli su da se u tom periodu komunikacija s bližnjima znatno unazadila.
"Novim Europljanima" izazov predstavlja i učenje novog jezika, bez čijeg bi se znanja još teže mogli zaposliti, a tek je 31 posto zaposlenih građana EU spremno preuzeti rizik i preseliti se čak i ako bi se time izložili većem riziku od nezaposlenosti.
Jedan posto populacije imigranti
Nakon što se 2004. deset novih zemalja priključilo Europskoj uniji, samo su tri članice omogućile potpuno nesmetani ulazak stranih radnika na njihovo tržište rada – Irska, Velika Britanija i Španjolska. Prema Europskom istraživanju o radnoj snazi, koje je provedeno nakon proširenja EU na Bugarsku i Rumunjsku, u 15 najstarijih članica uselilo se oko 2,75 milijuna imigranata, koji čine 1,1 posto ukupne radno aktivne populacije u tim najrazvijenijim zemljama.
Pojedine od njih, poput Irske i Španjolske, koje imaju otvorenu politiku prema useljenicima i u koje se uselio veliki broj stranaca, već su počele uočavati koristi za gospodarstvo.
Druge pak, koje još djelomično ili potpuno ograničavaju ulazak stranih radnika, poput Njemačke i Austrije, do sada nisu mogle uočiti značajniji doprinos mobilnosti na gospodarstvo, budući da se veliki dio useljenika naseljava i radi ilegalno tj. u području sive ekonomije.
No osim ukidanja zakonskih ograničenja te povećanja prava za useljenike, za širenje mobilnosti potrebno je učiniti značajan napredak i na polju društvene integracije, obiteljskih prava, administracije, stanovanja i zapošljavanja stranih radnika, zaključuje Eurofound. (V.K.)
Izvor:
Eurofound
