Balansiranje osobnog pristupa i timskog rada
Jedan naš prethodni tekst o razlikama radoholičara i entuzijasta, glumaca ili oportunista potaknuo je jednog čitatelja na opisivanje jedne pojavnosti, kojoj osjeća da i sam pripada.
On kaže: "Izostavili ste jednu kategoriju zaposlenika koja je svakim danom sve brojnija, a kojoj i sam pripadam te jako puno ljudi iz mojega okruženja. Ja bih je nazvao individualci.
Riječ je o zaposlenicima koji su često među najboljima u tvrtci, sposobni, brzo i jednostavno izvršavaju radne zadatke, u dobrim odnosima sa svim strukturama, ali ne vole autoritet te igre i podmetanja među kolegama. Ne boje se reći što misle te stoga često nekome stanu na žulj, a krajnji rezultat svega je da nakon nekog vremena sami daju otkaz jer nemaju ni razloga ni motivacije igrati prema tuđim postavljenim pravilima. Takve osobe karakterizira često mijenjanje poslova, koje relativno lagano nalaze zbog stava i iskustva."
Moram priznati da mi se je bilo lako prepoznati u ovom opisu zaposlenika, lako prepoznati tvrtke koje Vas mogu dovesti do toga da ih iz istih ovakvih razloga napustite. Kao što je relativno lako prepoznati sve mane kolektivizma, ali i pretjeranog individualizma.
No, svaka krajnost jest problematična. Istina je uvijek negdje između, i ako pogledamo opisanu situaciju, ustvrdit ćemo da kolektivizam, konformizam i tradicionalizam jesu ograničavajući po pojedinca, no isto tako, individualizam koji ne priznaje pravila i norme grupe, kao ni autoritet, ne može biti poželjno ponašanje na radnom mjestu. Možda je termin američkog novogovora "umreženi pojedinac" optimalan u smislu "sredine" između ove dvije krajnosti.
Naš čitatelj postavio je uistinu zanimljiv problem. "Individualci", nazovimo ih tako, jesu u pravilu vrlo asertivni, samosvjesni ali i visokomotivirani i proaktivni. Kako razriješiti ovaj problem?
Možemo ga pokušati pojednostavniti i prepoznati u dva aspekta: jedan je na strani "individualca" koji bi trebao dobro proučiti korporativnu kulturu tvrtke u kojoj se želi zaposliti, kako bi znao da li su njegove ili njene osobne vrijednosti iole u skladu s tvrtkinim. Zato i govorimo o planiranju karijere, ne neosmišljenoj, čestoj promjeni radnog mjesta koja može ostaviti dojam problematičnog posloprimca. O planiranju karijere pisale smo u ranijim tekstovima.
Druga strana novčića odnosi se na menadžere, naravno. Njihova odgovornost počinje od samog zapošljavanja ljudi (za timski rad potrebne su različite "uloge" u timu, zapošljavanjem osoba koje su "slika i prilika" menadžera ili vlasnika tvrtke spriječena je raznolikost unutar radno usko povezane grupe...), do formiranja timova, odabira članova timova i upravljanja timskim radom – što se ne radi ad hoc i provizorno, već je znanje i vještina koja se uči, i – može naučiti! A odgovornost menadžera, direktora, šefova i vlasnika mora biti prioritetna u odnosu na radnike kojima upravljaju.
Odlazak visokoobrazovanog, proaktivnog i radno intenzivnog kadra je pokazatelj koji može ukazati na nesposobnost njima izravno nadređenih, jer ponavljam: ljudi dolaze u tvrtke, a napuštaju šefove i menadžere.
Sociološki gledano, također je bitno znati što je karakteristično za našu sredinu, u kojoj živimo i radimo, u smislu individualnih nasuprot kolektivističkih vrijednosti. Je li neka osoba sklonija jednima ili drugima ovisi o njenim osobnim vrijednostima, socioekonomskom statusu, ali i povijesnom razdoblju u kojem živi.
I nemojmo zaboraviti da smo, do ne baš tako davno, živjeli u sustavu koji je bio utemeljen na kolektivizmu. Pa i nakon toga, kolektivizam, pa čak i njegovi najgori oblici, poput nacionalizma izraziti su u vremenima opće ugroženosti, u ratu naročito. Dakle, tek izlazimo iz ere kolektivizma i tradicionalizma te je potrebno još učiti nužne korake, što se ogleda u gotovo svim aspektima života: od orijentacije na pojedinca ili na grupu, odlučivanja i porodične hijerarhije, transmisije znanja, osobnog izbora, ali i osobne odgovornosti, izražavanja osobnog identiteta, pa i u pristupu osobama izraženog individualizma na radnom mjestu.
Zasigurno postoje poslovni slučajevi kada se preferira individualizam, no morate priznati da sinergija tima postiže puno više – ako je tim postavljen, organiziran i vođen na pravi način. Čak i u najotvorenijim organizacijama ne potiče se individualizam u najsirovijem obliku – promislite kakvu to poruku može poslati ljudima koji u njima rade.
No, na radnom mjestu, jednom kada ste odlučili da su Vaše vrijednosti u skladu s vrijednostima tvrtke i potpisali ugovor o radu uz sve što donosi, trebate poštovati kulturu koje ste postali dijelom i iznaći načine kako možete ostvariti svoje potencijale.
U sljedećem članku pročitajte odgovore poslovnih trenerica na vaša pitanja!
