Mudrost iz dječjeg parkića
Djeca su fascinantna: pogledajte zaigrane klince u parkiću i primijetit ćete čitav niz interakcija. Dinamika može varirati, no neki će se prikloniti onome što radi grupa, neki će pokretati nove aktivnosti, drugi pak unositi nemir. Vidjet ćete one koji vode i one koji slušaju "vođe", prepoznati čak i hijerarhiju unutar grupice.
Možda se primijetili "rođene vođe": za neke je vodstvo stvar intuicije, jednostavno znaju kako zadobiti povjerenje. Vodstvo zahtijeva razumijevanje nekog cilja, usmjerenost, zadobivanje povjerenja i traži da budete i sami primjerom.
Kao verzirana "parkić majka", provodeći mnoga popodneva prateći i gledajući dječju igru, evo nekih ponašanja koja sam gledala, a iz kojih se može puno naučiti o vodstvu:
Svaki roditelj zna da su djeca izvrsna u oponašanju. Često možete zamijetiti da Vas pozorno promatraju (čak i onda kad mislite da to ne rade!) i, kad-tad, primjene isto ponašanje u odgovarajućoj situaciji. Ima tu i smiješnih situacija, kako kod djece, tako i kod odraslih. No, "tamna" strana oponašanja je kad djeca primjene agresivno ponašanje odraslih, grube riječi uključene. I odrasli "oponašaju" uzor koji je pred njima – zato i jest i treba biti nužno za vodstvo da činite ono što i govorite - "Walk your talk". Djela se "pikaju", ne samo riječi.
Tako mi je slatko kad vidim malo dijete koje je učinilo nešto "dobro", pa onda samo sebe nagradi pljeskom. Ozare se i kad ih, zasluženo, pohvalite: oči im se zasjaje na priznanje truda i uspjeha. Tako je lako pasti u zamku kritiziranja, traženja greški i nedostataka – a tako je važno dati ljudima priznanje, onda kad su ga zaslužili. Priznanje + jednostavna riječ "hvala" idu zaista daleko.
Djeca obožavaju priče, proces pričanja priče, upijaju poruke koje im priče daju. Točno znaju prepoznati "zlikovce" i "pozitivce", čak i trenutak u kojem je počinjena greška ili ponašanje koje će prouzročiti "ne-ne" posljedice. Lideri također "pričaju priču": onu o viziji i kulturi organizacije, nastojeći je približiti svima oko sebe, uključiti ih u baš tu priču. Ovakve "priče" kruže dalje, utječući i na ponašanje tima i pojedinaca u timu. A važno je i kakva je pouka, zar ne?
I gradnja dvorca u pješčaniku je pitanje vodstva: primijetit ćete da je i tu potrebno iskoristiti raspoložive resurse (kantice i lopatice, grančice i kamenčiće), prepoznati umijeća pojedinaca u timu (netko dobro kopa, drugi opet dobro "grade"), te organizirati tim na efikasan i produktivan način (paziti da netko slučajno nogicama ne sruši ono što je drugo dijete sagradilo, na primjer), ne gubeći pri tome viziju i usredotočenost na cilj. I igra je važna: zaigranost i kreativnost drže se ruku pod ruku…