Što bi radili, kakav bi život vodili, koliko bi zarađivali da nisu u politici?
Po odgovor na to pitanje krenula je redakcija Spektra u želji da otkrije kakav bi život vodili predsjednici, sadašnji i budući premijeri, zastupnici, gradonačelnici, ministri i načelnici da su se držali svoje izvorne profesije, i da su se uspjeli oduprijeti primamljivu zovu politike.
Kolinda Grabar-Kitarović bila bi, recimo, profesorica engleskog jezika u osnovnoj ili srednjoj školi. Večeri bi vjerojatno provodila u nekoj od gradskih škola stranih jezika podučavajući zainteresirane građane, mladež i umirovljenike španjolski jezik. U školi bi, s nešto nakupljenog staža, mogla zarađivati oko šest tisuća kuna. Nešto bi se moglo zaraditi i od davanja instrukcija, a dodatan izvor zarade mogli bi biti i prijevodi, na kojima se Kolinda Grabar-Kitarović okušala još u vrijeme studija.
Nakon što je završio Pravni fakultet, sadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović karijeru je počeo graditi u Ministarstvu vanjskih poslova. Kao diplomat na zagrebačkoj adresi, mogao bi računati na plaću od desetak tisuća kuna. Njegova skrivena želja, međutim, je da bude sveučilišni profesor, da uči i podučava mlade generacije. Kada bi nakon dvadesetak godina dogurao do statusa sveučilišnog profesora, možda i šefa koje katedre na Pravnom fakultetu, plaća bi mu bila oko 16 tisuća kuna. S honorarima od gostujućih predavanja, publiciranja knjiga i sudjelovanja na simpozijima, vjerojatno bi i premašila onu premijersku od 20.285 kuna.
Aktualna potpredsjednica Vlade Milanka Opačić završila je Fakultet političkih znanosti i odmah postala saborska zastupnica. Da se ne bavi politikom, posao bi tražila u području politologije, ne pretjerano atraktivnoj branši na recesiji poharanom tržištu rada. Ipak, uz malo sreće, mogla bi se okušati na nekom institutu društvene orijentacije, ili političkom PR-u. U oba slučaja plaća joj ne bi prelazila osam ili devet tisuća kuna. Kao potpredsjednica Vlade, njezina primanja iznose, prema podacima prijavljenima u imovinskoj kartici, 17.522 kuna.
Da nije predsjednik Sabora, Josip Leko bio bi penzioner. S napunjenih 66 godina, ovaj bi pravnik silom zakonskih odredbi okončao svoju profesionalnu karijeru.
Šef najjače oporbene stranke Tomislav Karamarko profesor je povijesti. Riječ je o zanimanju za koje ne postoji jagma na burzi rada, i koje uz najbolju sreću i solidan staž donosi nešto više od šest tisuća kuna mjesečno. Prije ulaska u politiku Karamarko je radio u državnom arhivu, gdje su, tvrde upućeni, s priličnim neodobravanjem na znanje primili njegovu odluku da se odluči za politiku. Karamarko je pokazivao osobine dobrog, strpljivog i pedantnog arhivista, i prilično je izvjesno da bi s početne plaće arhivista 1. stupnja od oko 6 tisuća kuna, skočio do zvanja arhivista specijalista, a moguće i arhivskog savjetnika, čija plaća doseže i desetak tisuća kuna. Ako bi pak dogurao do pozicije ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva, mogao bi računati na koeficijent od 3,250 i neto plaću - ako se uračuna staž i osobni odbici - od oko 13 ili 14 tisuća kuna. Uglavnom, ipak nešto manju od 18.242 kune, koliko prima kao saborski zastupnik.
Klik na cijeli članak.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
