Kako i od čega žive obitelji u Hrvatskoj u kojima je najmanje jedan član obitelji nezaposlen ili neaktivan, a takvih je kućanstava kod nas 40%? Budući da posljednjih desetak godina Hrvatska ima između 250 i 350 tisuća nezaposlenih građana, to je bio povod sociolozima za istraživanje kako te obitelji preživljavaju.
Rezultati istraživanja “Strategija preživljavanja – oblici i razmjeri neformalne ekonomije u hrvatskom društvu”, koje je vodio sociolog dr. Dragan Bagić s kolegicom dr. Petrom Rodik, pokazuju da imamo šest tipova kućanstava i šest strategija preživljavanja obitelji, u kojima je barem jedan član nezaposlen, a u nekima i svi odrasli.
'Bilo bi bolje da raspravljamo o strategiji življenja, a ne o strategiji preživljavanja, ali aktualnost ove teme odražava sliku hrvatskog društva', kazao je profesor socijalne politike Zoran Šućur na predstavljanju istraživanja u Zagrebu.
Bagić ističe da su istraživanjem htjeli doznati koje su to strategije preživljavanja koje omogućavaju kućanstvima da na dugi rok dio ili većina njihovih članova izbiva s tržišta rada. Istraživanje je provedeno na uzorku od 1000 kućanstava, među kojima ih je 450 u kojima je barem jedan član obitelji nezaposlen.
1. Borba za samostalnost
To su mala kućanstva u kojima žive mlađe i osobe srednje dobi ili parovi s jednim djetetom koji se nastoje osamostaliti. No, nemaju redovitih prihoda ili ih imaju vrlo malo, ali nemaju ni troškova stanovanja. Preživljavaju od povremenog rada, trošenja ušteđevine i pomoći članova obitelji. Ova su kućanstva dominantna za četiri velika hrvatska grada.
2. Upitna samodostatnost
Žive u naseljima različite veličine u višegeneracijskim kućanstvima koja u prosjeku imaju barem četiri člana obitelji. To su obitelji s više djece ili barem jednim koje žive od jedne plaće i od socijalnih transfera. Te obitelji nisu uspjele u osamostaljivanju pa su se vratile roditeljima s kojima žive u istoj kući. U većini tih kućanstava živi barem jedan umirovljenik.
3. Uspješno udruživanje resursa
To su velike višegeneracijske obitelji ili obitelji u kojima roditelji žive s odraslom djecom. Dominantne u ruralnim naseljima, u kojima je jedan član zaposlen, a ostatak obitelji živi od poljoprivrede proizvodeći hranu za sebe ili za prodaju. No, u ovom su tipu kućanstava i obitelji koje iznajmljuju apartmane ili stanove. Uspješno održavaju standard.
4. Oslanjanje na socijalne transfere
Te obitelji s velikim brojem djece do 15 godina preživljavaju oslanjajući se isključivo na socijalne transfere i dječji doplatak. Imaju niske troškove stanovanja. U prosjeku su dva člana nezaposlena, odnosno više od pola kućanstava. U ovom tipu kućanstava ima i samohranih roditelja. Nezaposlenost u ovim obiteljima ima tendenciju gomilanja.
5. Život na dug
Riječ je o nuklearnim obiteljima u kojima žive roditelji s djecom. Oslanjaju se na redovite prihode, ali i na potrošačka dugovanja. Zbog izvanrednih troškova koje ne mogu podmiriti, zadužuju se. Među ovim tipom kućanstava su i obitelji koje iznajmljuju apartmane na moru ili stambeno-poslovne prostore u Zagrebu pa relativno uspješno preživljavaju.
6. Niska monetizacija
Ovo su manja kućanstva koja se najčešće nalaze u manjim i srednjim naseljima u različitim hrvatskim regijama. U obiteljima nema stabilnog redovnog dohotka, ali nasreću niski su im troškovi stanovanja. Preživljavaju od solidarnosti obitelji, susjeda i prijatelja te od poljoprivrede. U ovim je kućanstvima i velik udio samaca.
Izvor: Vecernji.hr
