Da bi odmor imao smisla, morao bi trajati barem tri tjedna. Prvi tjedan bio bi privikavanje na novu situaciju, novo okruženje, dakle na odmor, drugi tjedan služi opuštanju, dok bi se tijekom trećeg tjedna tek trebale puniti baterije.
Godišnji odmor koncipiran je tako da prati fiziološke potrebe čovjeka, kaže nam dr. Dobrila Kuzmić. Zbog toga se godišnji odmor ne bi smio sjeckati jer tako neće ispuniti ono čemu je namijenjen, a to je odmor od prenatrpanog dnevnog rasporeda, kućnih obveza, brzih i neurednih obroka, nedostatku vremena za druženje s djecom i prijateljima i za neku ozbiljniju rekreaciju.
Ljudi koji su čitav dan na poslu troše više psihofizičke energije i postupno dolazi do akumulacije umora i nezadovoljstva i ako nakon tjedana i mjeseci takvog stanja nemaju dostatan godišnji odmor stvari se samo pogoršavaju pa danas imamo gotovo epidemiju kroničnog umora i bitno povećanje učestalosti kardiovaskularnih bolesti.
Psihologinja Zdeslava Udovičić pojašnjava da umor dovodi do smanjenja radnog učinka, spontanog prekida radne aktivnosti i učestalog mijenjanja brzine rada, poremećaja psihomotornih sposobnosti.
Godišnji odmor pravo je vrijeme za oporavak organizma kada prikupljamo energiju za nove radne pothvate. Od izuzetne je važnosti pravodobno izbjeći različite vrste stresa i svakodnevnim postupcima nastojati najbolje iskoristiti vrijeme i pronaći ravnotežu između obveza i zadovoljstva.
Istraživanja pokazuju da su za odmor potrebna 4 elementa - vremenski raspored odmora, trajanje odmora, broj odmora i oblik odmora.
(A.T.)
Izvor:
Slobodna Dalmacija
