U analizi pod nazivom "Vanjski dug: gdje prestaje oprez i počinje strah" ističe se da problem vanjskog duga ne treba ignorirati, ali najčešće korišteni indikatori poput udjela vanjskog duga u BDP-u (koji je u nas na razini 85,5%) sami po sebi ne mogu dati odgovor na pitanje je li zemlja prezadužena, kao ni na to prijeti li joj financijska kriza.
Analizu je za Hrvatsku udrugu banaka (HUB) izradila tvrtka Arhivanalitika, a predstavio ju je Velimir Šonje, koji je napomenuo kako o financijskoj ranjivosti na moguće poremećaje više govore pokazatelji ročnosti inoduga, odnosno o udjelu kratkoročnog duga te njegovoj pokrivenosti rezervama, a Hrvatska po tom kriteriju stoji dobro.
U tom smislu problem inozemne zaduženosti Hrvatske ponajprije se smješta u okvir srednjeg roka. U tim okvirima pak valja naglasiti i da je najlošiji indikator vanjskog duga Hrvatske njegov omjer u odnosu na izvoz.
Ovom je prilikom istaknuto da je vanjska zaduženost posljedica i izvedenica, a odgovore treba tražiti u konkurentnosti realnog sektora i vođenju fiskalne politike.
Udio ukupnog vanjskog duga u BDP-u strukturni je pokazatelj koji zavisi o veličini gospodarstva, dostignutoj razini razvoja te financijskih integracija.
Također se istaknulo da se Hrvatska omjerom vanjskog duga i BDP-a pokazuje kao uobičajena mala europska zemlja u razvoju koja ni po čemu zapravo ne odstupa od sličnih zemalja.
No, za procjenu mogućih financijskih teškoća važniji su indikatori financijske ranjivosti, kod kojih pak važniju ulogu ima ročnost, odnosno udio kratkoročnog inoduga.
Prema postotnom udjelu kratkoročnog duga u ukupnim deviznim likvidnim sredstvima središnje banke i poslovnih banaka Hrvatska ima najmanju kratkoročnu ranjivost u regiji, kaže Šonje, a u odnosu na neto međunarodne rezerve udio kratkoročnog inoduga Hrvatske (56%) na pola je puta do kritičnog praga. (V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
