Sveučilišni programi nisu dovoljno prilagođeni potrebama tržišta rada, a studiranje si i dalje mogu priuštiti samo osobe boljeg imovinskog statusa, upozorava Lisabonsko vijeće
Europski sveučilišni sustav ne može zadovoljiti potrebe moderne ekonomije znanja čijem uspostavljanju teži EU, zaključak je istraživanja briselskog "thik tanka" Lisabonskog vijeća.
Studijom koja se provodila više godina ustanovljeno je da među 17 analiziranih članica OECD-a, najbolje sustave tercijarnog obrazovanja imaju Australija, Velika Britanija i Danska. S druge strane, najlošije sustave sveučilišnog obrazovanja imaju Njemačka, Austrija i Španjolska.
"Europski sustav tercijarnog obrazovanja ne daje rezultate kakve smo očekivali i priželjkivali", istaknuo je autor studije i voditelj centra za ljudske resurse u Lisabonskom vijeću, dr. Peer Ederer.
On je kritizirao sustav visokog obrazovanja okarakteriziravši ga previše elitnim i ekskluzivnim, budući da nije u jednakoj mjeri dostupan svim društvenim skupinama. Također je istaknuo kako po tom pitanju ostale zemlje trebaju preuzeti modele zemalja u kojima je tercijarno obrazovanje visoko razvijeno.
Domaći i strani studenti
Tajna uspjeha visokog školstva u Australiji, Velikoj Britaniji i Danskoj leži u tome što su njihova sveučilišta atraktivna značajnoj većini domaćih studenata, pa je stopa "odljeva mozgova" relativno niska. Osim toga, tamošnja sveučilišta privlače i veliki broj stranih studenata, što tim zemljama daje stratešku prednost u rješavanju potreba na tržištu rada. Istovremeno, sve su tri zemlje vodeće i po sustavu edukativnih programa za odrasle.
S druge strane u Njemačkoj, Austriji i Španjolskoj u tercijarno obrazovanje se nedovoljno ulaže i ne pridaje mu se previše pozornosti, pa je sukladno tome relativno nizak i postotak visokokvalificiranih radnika. Zbog toga zadnje dvije zemlje danas i imaju poteškoća u potrazi za visokokvalificiranom radnom snagom.
S Njemačkom bi situacija bila gotovo ista da ona i dalje nije ostala atraktivno odredište za strane studente, što joj osigurava relativno dovoljan "bazen talenata".
Pozitivne reforme
Tranzicijske zemlje provele su značajne reforme u sustavu visokog obrazovanja, pa su neke od njih, poput Poljske visoko rangirane u pojedinim segmentima. Poljska se tako može pohvaliti velikim postotkom domaćih studenata na svojim sveučilištima, ali istovremeno veoma loše usklađuje obrazovni sustav s potrebama na tržištu rada.
Također kao i neke tranzicijske zemlje, Poljska je relativno nezanimljiva stranim studentima, a zbog lošije gospodarske situacije njezino se radno aktivno stanovništvo iseljava.
Poticanje dijaloga
Općenito, ističu autori studije, Anglo-saksonski i Skandinavski sveučilišni sustavi imaju najcjelovitiju ponudu, dok se zemlje Romano-germanskog bloka nalaze na začelju tablice. Iza već navedene Australije, Danske i Velike Britanije vodeće zemlje u ponudi visokog obrazovanja su Finska, Irska, Švedska i SAD.
S druge strane, uz bok Njemačkoj, Austriji i Francuskoj nalaze se i Mađarska, Italija, Nizozemska, Poljska, Španjolska te Švicarska.
Stoga je u ovim potonjima nužno poboljšati socijalni dijalog i poticati prilagodbu modernim društvenim i ekonomskim trendovima. Studentima je potrebno dati veću mogućnost izbora, pronaći načina kako ih zadržati u zemlji, ali sustavno raditi i na obrazovanju starijih, kako bi se i društvo i država jednostavnije mogli suočiti s gospodarskim izazovima. (D. P.)
Izvor:
The Lisbon Council
