Purice na kiši
Već danima, iz dana u dan i svakog dana obasipaju nas različite, kontradiktorne i "breaking news" informacije. Da ne spominjem riječ s "K" (# r i z a). Ili riječ s "R" (# e b a l a n s). Nikako riječ s "P" (# o r e z)!
Sve te informacije koje nas obasipaju osjetit ćemo u vlastitom novčaniku. Rog obilja informacija može i sladak biti, ako su informacije pozitivne i dobre. No, naš dnevni informativni program i tiskovine obasipa nas iz naopako okrenutog roga: mogli bismo reći da se iz sata u sat sve čini još gore, i gore i gore...
Razmislite li o "velikoj krizi" tridesetih godina ovog stoljeća, ono čime ljudi sasvim sigurno nisu bili dodatno zagušeni su hrpetine depresivnih informacija. Ionako je bilo grozno. Ne govorim da informacija ne bi trebalo biti, samo razmišljam da li bi se ljudi možda više trudili na poslu ako im baš ne kažete da im je cijela grana privrede u kolapsu i pred stečajem, kako prijeti otkaz za tisuće radnih mjesta (motivacija nakon ovakve informacije je u stmoglavom padu...), već samo o tome kako i pretjeranost u plasiranju katastrofičnih informacija može biti demotivirajuća i stvarati paniku, koja nije niti potrebna niti konstruktivna. A u 21. stoljeću svi smo pomalo ovisni o informacijama. Ako čitate on-line portale s vijestima, nakon koliko vremena pritisnete "refresh"?
Sklopovi okolnosti i događaja poput naše današnjice uvijek me podsjete na onu famoznu priču o puricama koje su tako glupe da otvorenih kljunova okrenutih prema nebu stoje na kiši. I udave se. Priča nije istinita. Purice se ne udave na kiši otvorenih kljunova, ne mičući se. Naprotiv, ako ih uhvati nevrijeme, stisnu se u kut i u panici naguraju jedna na drugu. I tako se uguše. Dakle, purice nisu nasmrt glupe na kiši, ali nisu niti oličenje hladnokrvnosti u oluji.
Tekući događaji mogu od nas napraviti "purice i purane", no poanta je preživjeti i sačuvati "hladnu glavu", zar ne? Kad sam već počela s ptičjim svijetom, evo kako ćemo nastaviti:
NEMOJTE "kokodakati", paničariti i besciljno trošiti energiju, ne znajući što i kako poduzeti. Vijesti u kokošinjcu su loše, u redu. Koliko lošije može biti? Sigurno ste preživjeli i teža vremena, bilo poslovno ili privatno. Mene tješe stihovi iz jedne pjesme: "Ove ruke mogu, ova glava zna..."
NEMOJTE zabijati glavu u pijesak, poput noja. Stvari neće nestati ako se pravite da ih nema. Niti se popraviti, osim ako sami nešto ne poduzmete. Širom otvorite oči i gledajte gdje su mogućnosti! Ljudi će se zapošljavati, i danas i sutra i prekosutra, ono što je važno jest da radite na sebi, razvijate se i napredujete – samo tako možete biti "tržišni".
NEMOJTE "lešinariti". Znate one ljude koji se naslađuju kada je situacija teška i s opakim zadovoljstvom šire glasine kako će biti još gore, opisujući pritom potencijalne muke i patnje do najsitnijih detalja? One ljude koji, kada se govori o otkazima, prije čelnih ljudi tvrtke znaju točno tko je na "popisu", imenom prezimenom i iz kojih razloga? No, budimo realni: lešinari se ne kreću puno. Jer nisu za to sposobni. Samo kruže, na istoj visini i oko istog mjesta. Bolje bi im bilo da prorade na letačkim tehnikama i vinu se više ili odlete, no kako to ne mogu – nalaze svoje zadovoljstvo u "lešinarenju".
Kada sam već počela priču o raznim pticama, onda BUDITE ORLOVI! Orlovi znaju kada oluja dolazi prije ostalih ptica i koriste vjetar koji prati oluju kako bi se izdigli iznad tmastih oblaka. Dok ostali samo sjede i čekaju, Vi jačajte svoja krila. Orlovi izvrsno i vide: koristite svoj vid, napravite svoj plan za sljedeću godinu, gledajte unaprijed, ne unatrag...
U sljedećem članku pročitajte odgovore poslovnih trenerica na vaša pitanja!
