Recite mi, u par riječi, molim: tko ste Vi?
Nije mi namjera definirati pojavnost osobnog identiteta, ukazivati na značaj samorealizacije po Maslowu, ili pokrenuti raspravu o razini svijesti pojedinca o sebi kao o različitome, individualnog koje se otkriva u odnosu na skupno. Ne govorim niti o situaciji kad Vas je netko priupitao: "Znate li Vi tko sam ja?". Govorim o gotovo svakodnevnoj pojavi, trenutku i situaciji, kada ste zamoljeni predstaviti se i reći nešto o sebi.
Sigurno ste to i sami primijetili, na primjer, na razgovoru za posao, nekom grupnom treningu u svojoj tvrtki, ili nekom vođenom događanju kojem je cilj međusobno upoznati ljude. Trebate se u nekoliko riječi predstaviti drugima. I onda, čujete osobu pored Vas (ako ne i svoj vlastiti glas) koji govori: "Ljudi/prijatelji/poslovni partneri/mama i tata/ kažu da sam ja..." Stanite!
Lažna skromnost na stranu, zar Vi jeste ono što jeste, samo zato što Vas drugi tako vide? Želite li uistinu odaslati takvu poruku?
Upravo takav razgovor imala sam prošli tjedan. Osoba s kojom sam razgovarala u jednom je trenutku počela opisivati sebe onako kako je vide poznanici. Saslušala sam podugačku lamentaciju, strpljivo pričekala da stane i zamisli se nad svojim riječima te rekla: "To uopće nisam pitala. Ovaj put me ne zanima što ti misliš kako te drugi vide, već upravo obrnuto: kako se ti vidiš. Tko si ti?". Ponovni pokušaj, grčevit, ovaj put sa stanovišta roditelja, bračnog partnera i djece.
Nakon što sam drugi put ponovila istu rečenicu, nastupila je tišina. Duga tišina. I tek onda, polako i bojažljivo, dugotrajno i mukotrpno došli smo do pravog odgovora. I velikog napretka, za oboje: mog klijenta i mene kao osobnog coacha.
Vratimo se pitanju. Što mislite, tko ste vi? Kako biste sami sebe opisali? Koje su Vaše vrijednosti, koja je Vaša misija, a što vizija?
Možete me pitati tko sam ja, neka prvo sama kažem. Odgovorit ću Vam kako se vidim u profesionalnom životu. Ja sam osoba koja pomaže ambicioznim ljudima u njihovom rastu, napredovanju i razvoju, prenoseći im coachingom potrebna znanja i vještine. Težište mojih aktivnosti njihov je uspjeh. To je ujedno i moja misija. U par riječi. U redu, reći ćete, a osobno? Tu ću navesti mojih top pet vrijednosti: integritet, davanje vlastitog doprinosa, kreativnost, rast/razvoj/učenje i obitelj. Redoslijed nije po važnosti, istog su prioriteta i značaja.
Tako često, možda i zato što je jednostavnije, skloni smo opisivati sebe onako kako nas drugi vide, dajemo se definirati šefovima, nastavnicima, kolegama, prijateljima, površnim poznanicima. I to sa stanovišta minuloga, prošlih radnji i proteklog vremena: umjesto da razmislimo o tome kakvi želimo biti, o zadavanju cilja u budućnosti, željenog stanja i opisa.
Jednostavnije je, to je sigurno, ne boriti se, već se prepustiti, uklopiti se, možda i ne odudarati od očekivanoga.
Još nešto čega se obilato možemo nagledati: gledate li ljude koji su odviše zaokupljeni onime što drugi govore o njima, primijetit ćete da voljno gube svoj identitet, da bi što više udovoljili onima o kojima mišljenje o njima ovisi.
Ili obrnuto, nagledali smo se bahatih i bezobraznih koje nije uopće briga kako ih drugi vide, pa upravo zato gube dodir s realnošću i uništavaju mogućnost spoznaje o područjima u kojima bi mogli rasti i napredovati, kako bi se bolje odnosili prema drugima.
No, za napraviti pozitivan pomak u životu, za napredak, za razvoj – potrebno je imati barem nekakav osjećaj onoga što "želimo" biti, kao i odlučnost da tome stremimo. Zato Vas i pitam: Recite mi, u nekoliko riječi, tko ste Vi?
