Pogled s druge "strane"
Prethodne dvije kolumne bile su posvećene "grijesima" poslodavaca: počeli smo s neodgovaranjem na pristigle molbe, transparentnosti selekcijskog procesa, pa nastavili s temeljnom lekcijom "diskriminacija za neznalice".
Sad je vrijeme da malo okrenemo "pilu naopako": želim da isto tako glasno i jasno govorimo o tome što može najviše iritirati poslodavce. U proteklih dva tjedna nakon objave posljednje dvije kolumne, razgovarala sam s nizom privatnih poslodavaca i nekolicinom iz većih tvrtki. Vjerujem da Vam ono što su mi rekli može pomoći u potrazi za poslom.
Kao što često znam reći u procesu coachinga, kao posloprimci pokušajte razmišljati iz pozicije drugog, odnosno poslodavca: prava potraga za odgovarajućim radnikom (a ima takvih, ima…) dug je, skup, vremenski zahtjevan proces koji oduzima poprilično puno energije, a ishod je krajnje neizvjestan.
Dobro pripremljen, stručan i kvalificiran radnik može cijelu proceduru znatno olakšati – ako već u samom početku ne učini seriju grešaka i propusta kojima se, zapravo, sam eliminira iz procesa. Dakle, nastojte olakšati poslodavcu da odabere – upravo Vas.
Krenimo od nekoliko stvari koje poslodavci apsolutno mrze u procesu odabira kandidata:
1. "Odštancan" životopis u ćijem sadržaju neče ni promjenit’ ime firme – Je li vam nešto "krivo" u ovoj rečenici? Moram li govoriti da su pravopis i gramatika, uz korištenje književnog standarda bitni? Napišite to č i ć tamo gdje im je mjesto! Životopis koji ne udovoljava osnovnim pravopisnim pravilima, po principu "jedan-za-sve", poslan na stotinjak adresa (a ponekad s pogrešnim nazivom tvrtke) – zaista ne zaslužuje odgovor. Kaže mi poznata poduzetnica: "Čitala sam tvoj tekst, pa ti moram reći: uvijek pošaljem odgovor na pristigle molbe koje nisu udovoljile zahtjevu. No, kandidati koji nisu uložili minimum napora u izradu životopisa zaista ne zaslužuju da ja ulažem napor i šaljem odgovor. Neka to i ne očekuju".
Često se može primijetiti i masovno slanje "spam" životopisa na oglašene poslove koji uopće nisu u skladu s znanjem i vještinama posloprimca. To su situacije kad na svaki objavljeni oglas za posao šaljete jedan te isti životopis, masovno, po principu "APP" /ako-prođe-prođe/. Uz one gramatički katastrofalne, ti su prvi sljedeći koji će završiti u "ladici nebitno", naravno, bez odgovora.
2. Oglas daje uputstva kako aplicirati za posao? Što nije jasno? - Navedena je sva dokumentacija koju treba priložiti, opisana znanja i vještine koje se traže: dajte poslodavcu odgovor u smislu da li udovoljavate traženom. Ako postoji procedura koju trebate ispuniti, a niste već u podnošenju molbe za posao, kako se može očekivati da ćete se pridržavati bilo koje druge procedure na radnom mjestu? Ako nešto nije jasno, pokušajte se raspitati, ne šaljite "napamet". Eliminirali ste se sami, u startu.
3. Tko laže taj i… - Neistinite tvrdnje, uveličavanja, prešućivanja, zamagljivanje podataka ili jednostavnije rečeno laganje, u pisanju životopisa i na razgovoru za posao: nemojte, molim Vas (rekoše mi da to obavezno kažem…)! Zaposlenici u ljudskim resursima znaju prepoznati laži, kao i iskusni privatni poslodavci – to Vas zaista neće daleko odvesti.
4. Neprofesionalno ponašanje od samog početka – Još jedan prigovor kojeg učestalo čujem: opet naglašavam važnost tog prvog dojma kojeg ostavljate u razgovoru s poslodavcem. Zaista to ne mogu shvatiti: zašto bi bilo koji ozbiljan kandidat "zabrljao" u trenutku kad je već prošao prvi dio selekcije (prema životopisima)?
Kažu mi: kasne, dolaze neprikladno odjeveni, zagušuju prekomjernim količinama nanesenog mirisa, neurednih ruku i prljavih/predugih/prejarkih/pre… noktiju, nepripremljeni za bilo kakvo logično pitanje povezano s radnim mjestom za koje se natječu, sa žvakaćom gumom u ustima, zvone im mobiteli tijekom razgovora, prigovaraju o nedostatku parking mjesta ispred tvrtke… Poslodavci to vide i naravno, ono što vide utječe na daljnji tijek razgovora. Negativno, a kako drugačije.
5. "Reci im da budu pristojni" – reče mi na kraju razgovora osoba koja zapošljava ljude u kontinuitetu. I to ne samo na početku, tijekom procesa selekcije, već i kasnije, na radnom mjestu. Ponovit ću: kašnjenje, nepoštivanje procedure, zasipanje poslodavca e-mailom, prečesto zvanje, nepristojno ponašanje (grubost prema osobama na ulazu u tvrtku, na telefonskoj centrali ili slično…) ponašanja su za koja poslodavci pretpostavljaju da će se ponoviti na radnom mjestu (i u pravu su).
Da, posao traženja posla vrlo je zahtijevan. Traži ulaganje znatnih količina vremena i energije, ako mu pristupate ozbiljno. Kao i prepoznavanje situacija u kojima eventualno griješite, te volju da to popravite – to je zaista moguće, korištenjem mnoštva resursa koji Vam stoje na raspolaganju. Time povećavate i svoje šanse pronalaženja odgovarajućeg posla.