Kultura pronalaženja opravdanja – za sve
Uvijek je "kriv" netko drugi: poslodavci, šefovi, vlada, država…već netko, po mogućnosti dovoljno općenito definiran, kako bi bilo što lakše prebaciti odgovornost.
Opravdanja za sve: svjesno ili nesvjesno. I niste ni primijetili, a već ste usvojili naviku koja od vas čini bespomoćnu žrtvu. Da, ako vam je za sve kriv netko drugi, e onda taj drugi ima silnu moć nad vama – ako se uz to još čvrsto držite svoje bespomoćnosti, vrlo je vjerojatno da ćete moći u tome primijetiti i agresiju.
Preuzeti odgovornost? Da, dobro je dok je – dobro. Kad sve ide onako kako smo zamislili, no čim "zapne" – da li je uvijek, ali baš uvijek, kriv netko drugi? No, upravo u odgovornosti je ključ: ma koliko je lako "tražiti krivca", puno je teže preuzeti odgovornost za svoje misli, riječi i postupke.
Vrijedi li, uistinu, dobar izgovor "zlata"? Ili je to samo opravdanje koje lako posluži kao zaštita od straha od neuspjeha, ponekad i od uspjeha? Možete li se sjetiti kada ste, u zadnje vrijeme, opravdavali sebe tražeći grešku u drugima? Možda je dovoljno pogledati neki svoj nedavni post ili komentar, za početak. Obratite li pozornost na sebe, vidjet ćete da "dobrim izgovorom" ili prebacivanjem krivnje štitite svoje poimanje sebe samih.
Cijelog života hranimo svoj ego, okružujući ga prijateljima, obitelji, novcem ili uspjehom – čak i onda kad nedostaje osjećaj ispunjenosti. A upravo to je ono što opravdavanje samih sebe daje: osjećaj nesvrsishodnosti, neispunjenosti i nezadovoljstva. Pogledajte sebe danas i prije pet godina: nema li osobnog napretka, promjena na bolje u bilo kojem segmentu života – niste li sami prouzročili svoje stagniranje pustim izgovorima? Ne mogu drugi biti krivi – baš za sve.
Kako prestati? Svi koji rade na sebi znaju da je važno preuzeti odgovornost za sebe same. Dakle, moguće je, samo je potrebno uložiti napor, kao kod "rješavanja" svih loših navika, kao i pušenja, prekomjernog jela ili zapuštanja zdravlja. Za početak, svakako je potrebno prepoznati i ovu naviku: pokušajte se prisjetiti koliko puta ste sami sebe ograničili kad ste pokušali napraviti nešto važno u životu.
Prepoznajte svoje najčešće izgovore, kao i propuštene prilike koje su prouzročili. Teško ih se riješiti, dok ne prepoznate štetu koju čine, ponekad još teže priznati vlastiti strah. Sjetite se one izreke "kako siješ, tako i žanješ": kada osvijestimo da smo svojoj trenutnoj situaciji na ovaj ili onaj način doprinijeli svojim mislima, riječima ili djelima, tek onda možemo preći na osvještavanje svoje moći (ne krivice!).
Tek onda možete svoj život oblikovati onako kako želite. I postanete gospodari svoje sudbine, a ne robovi (loših navika, odgoja, okoline…): s dobrim izgovorom – željom da razvijete svoj puni potencijal, i pritom uživate!
