Odbijaju Vas zato što nemate radnog iskustva, i ne vidite kako tome stati na kraj. U redu, postoje načini na koje možete doći do iskustva koje ćete istaknuti kao bitno za posao kojeg želite, no što kad Vam kažu da ga imate previše?
Zaista je frustrirajuće kad Vam na čelo nalijepe etiketu „prekvalificiran/a“. Nedavno, na jednoj radionici poduzetništva, nezaposlene žene (od kojih neke i magistre znanosti) masovno su se požalile na taj, kako su ga doživjele, ponižavajući trenutak. Prvo moje pitanje bilo je pitanje o percepciji: možete li to sagledati kao kompliment? Naučiti kako se nositi i s tom izjavom? Možemo li promijeniti tu percepciju i kako?
Pogledajmo zajedno prvo zašto su poslodavci skloni „zalijepiti“ tu etiketu ljudima koji su se javiti za posao: obično se to odnosi na osobe koje imaju viši stupanj edukacije, radnog iskustva ili im je plaća na ranijem poslu bila daleko iznad maksimuma kojeg tvrtka nudi.
Kad se „prekvalificirani“ kandidat javi na natječaj za posao, već zazvoni par zvona za uzbunu: postavlja se pitanje jeste li uistinu spremni pristati na „nižu“ razinu zaposlenja, hoćete li pobjeći glavom bez obzira na prvu (bolju) priliku koja Vam se ponudi… Kroz glave poslodavaca prolaze – pretpostavke, jer ne znaju Vaše razloge, motive, što Vas pokreće. Kad pomisle da ste se javiti za baš taj posao samo zato što Vam treba bilo kakav posao, vrlo je vjerovatno da Vas neće uzeti u obzir. I to je kruta činjenica, svidjela se Vama ili ne. Ne žele zaposliti i ulagati u nekoga tko se nema namjeru zadržati bar neko vrijeme ili raditi ono zbog čega i traže nekoga, a muči ih osjećaj da ćete ili otići prvom prilikom ili biti stalno nezadovoljni zbog uvjeta koje Vam pružaju.
Kao što stalno govorim: krenite prvo od sebe samih. Idemo razjasniti sebi zašto se javljate na oglase za radna mjesta koja su, u potpunosti, ispod Vaših kvalifikacija, radnog iskustva i t d. Dobro, reći ćete, želim raditi bilo što, treba mi posao. Čak i u današnje vrijeme krize, najgore moguće nezaposlenosti i vrlo neizvjesne budućnosti u smislu gospodarskog rasta i napretka, ipak ćete imati daleko više izgleda kad se prijavite tvrtkama za koje biste inače željeli raditi, u industriji gdje već imate iskustva ili za radna mjesta gdje možete najmanje koristiti znanja koja već imate, a poželjno i napredovati.
U nekim drugim slučajevima, slušala sam ljude koji su spremni spustiti se stepenicu niže, zato što žele promijeniti smjer u karijernom putu, početi raditi nešto novo, što do sada nisu. U tom slučaju, najčešće, zaista je i potrebno krenuti „od dna“, i jedino što je važno je ovoriti vrata svom napretku. No, onda je i lakše objasniti poslodavcu zašto to želite, zašto ste se javiti na oglas i što sve možete napraviti za tvrtku, jer upravo to je ono što ih najviše zanima. Ne propustite to i jasno i glasno učiniti.
Uglavnom, kad Vam kažu da ste „prekvalificirani“, pogledajmo kakvo je prenešeno značenje tragom neke od sljedećih percepcija:
- imate dugogodišnje radno iskustvo na istom radnom mjestu, bez pomaka, „zahrđala znanja“ i „zastarjele“ vještine
- imate stupanj edukacije s kojim poslodavac ne zna što bi
- pretpostavljaju da ćete vrlo brzo postati nezadovoljni plaćom i – htjeti više, ili stvarati probleme ili unositi nezadovoljstvo
- prerigidno ćete pristupati radnim zadacima, temeljem stečenog iskustva u drugim tvrtkama, ili će procijeniti da ste slabije prilagodljivi
- smatraju Vas prestarima, a naravno da to ne mogu otvoreno reći, jer je protuzakonito
- imate takva znanja i vještina da ih jednostavno plašite do bola. Naročito onog tko Vam treba biti neposredno nadređen (nekompetentni menadžer radije će zaposliti nekog manje kompetentnog od sebe).
No dobro, sad smo to „preveli“, ali to još nije sve: vrlo je vjerovatno da će Vas još i ovako okvalificirati:
- „traži bilo što, bilo gdje“ – posloprimac koji se nije niti potrudio objasniti zašto se javlja na posao koji nije u skladu s njegovim/njenim kvalifikacijama, niti istaknuti u životopisu poslove koji odgovaraju onome što se traži za oglašeno radno mjesto, već je sve samo nadugo i naširoko nabrojano i opisano, do sasvim nezanimljivih detalja poslodavcu koji čita životopis. Na ovo će gledati kao na nekog tko će otići s prvom boljom prilikom, a zašto se i potruditi kad nije uložio/la nikakav trud pri prijavi?
- „nekompetentan kandidat“ – osoba koja je radila, na primjer, dvadeset godina u jednoj tvrtki, na jednoj te istoj poziciji, bez vidljivog napretka u formalnoj ili neformalnoj edukaciji, kompetencijama, vještinama ili karijernim pomacima, i to sve u sasvim drugom području rada od onoga što poslodavac traži, ali je sve to potcrtano i istaknuto u životopisu. „Što mi imamo od toga?“ promislit će poslodavac i odmah odbaciti molbu.
- „nitko-nitko-kao-ja“ – posloprimac, uobičajeno stariji od osobe koja zastupa poslodavca, s oooogromnim radnim iskustvom, s mnoštvom primjera iz svoje dugogodišnje prakse, pri čemu zvuči kao da je izumio/la toplu vodu: hm, što reći nego, jednostavo: „Nažalost, prekvalificirani ste…“ ?
- „Hodala, ne samo čitala.“ – ovaj posloprimac je odavno prerastao ili prerasla razinu radnog mjesta na koje se sad javlja, što i jasno daje do znanja svojim životopisom. Ne navodi razloge zašto čini „korak unatrag“, niti ih uopće spominje. Ima uz to stav, „sve to znam, to sam radio/la“, što baš ne naglašava fleksibilnost prema novom radnom mjestu i sasvim drugačijim uvjetima poslovanja, na primjer, a iskazuje minimalnu razinu pripremljenosti na razgovor u smislu poznavanja poslovanja konkretne tvrtke. Opet, „ona“ riječ je sasvim dobar – izgovor
Dobro, sad znamo što muči poslodavce kad Vam to kažu. I to je važno, zato što se sada s tim trebate naučiti nositi. Uostalom, kad ste pripremljeni, spremni i očekujete da će Vas „poklopiti“ s dvije riječi: „Prekvalificirani ste.“, e onda Vi možete prvi dotaknuti to pitanje.
Onda imate prednost u pristupu: Vaš cilj je unaprijed oslabiti njihove pretpostavke pažljivo pripremljenim nastupom na temu kako Vaša znanja i vještine mogu biti korisno upotrebljene.
Što napraviti? Promisliti dobro radno mjesto na koje se javljate: kako se odnosi prema Vašoj dosadašnjoj karijeri? Kako ste tome prilagodili sve pisane materijale koje ste poslali poslodavcu? Kako ćete se postaviti u razgovoru? Prvo, dođe li do razgovora, a Vi imate osnove zaključiti kako će Vas dočekati s razmišljanjem jeste li prekvalificirani za posao, budite Vi prvi koji će se pozabaviti ovom percepcijom poslodavca. I to prije nego što uopće osoba s kojom razgovarate promisli da je tome tako. Iako ste, vjerovatno čitali savjete da treba izbjegavati „negativne“ teme na razgovoru za posao, vjerujem da je za ovaj slučaj najkorisniji i najefikasniji – obrnut, proaktivan pristup. Upravo zato što se radi o – tuđoj percepciji!
Javljate li se za posao koji je daleko ispod Vaših kvalifikacija, radnog iskustva ili kompetencija, djelujte u dva smjera: prvi dio akcije odnosi se na pripremu životopisa i pratećeg pisma u kojima treba argumentirano objasniti zašto se javljate, a u drugom dijelu naglasak treba staviti na svoju (samo)prodajnu prezentaciju u kojoj ćete jasno predstaviti kako i na koji način Vaše iskustvo, znanja, vještine, postignuća i entuzijazam čine upravo Vas – savršenom osobom za baš taj posao…
