"Odlazimo iz Hrvatske jer ne želimo do kraja svoga života živjeti na dug", kažu hotelijersko-turistički menadžer Nikola (24) i diplomirani informatičar Denis (23) Bosman iz Koprivnice.
Prema studiji Svjetske banke iz 2007. svaki je treći Hrvat s diplomom otišao u inozemstvo. Hrvatska tako ima rekordnu stopu migracije obrazovane populacije u Europi od čak 29,4 posto. To je više nego u primjerice BiH (28,5 posto), Makedoniji (20,9 posto) i Albaniji (20 posto), dok izvan Poljske i Mađarske živi samo 12 posto visokoobrazovanog stanovništva.
Kriza je takvo stanje samo potencirala jer je sada četvero od 10 mladih do 24 godine u Hrvatskoj bez posla, a u EU je taj prosjek dvoje. Na Zavodu za zapošljavanje prijavljeno je 56.000 nezaposlenih bez dana radnog iskustva, a brzina (ne)zapošljavanja vratila se na razine iz 2000., kada se tek svaki četvrti prijavljeni na burzu uspijevao zaposliti unutar šest mjeseci, piše Večernji list.
"Ne želimo živjeti na dug"
Primjer odlaska visokoobrazovanih mladih ljudi iz Hrvatske su i braća Nikola (24) te Denis (23) Bosman iz Koprivnice, koji su proteklog vikenda otišli u Kanadu. "Odlazimo iz Hrvatske jer ne želimo do kraja svoga života živjeti na dug", kažu hotelijersko-turistički menadžer Nikola i diplomirani informatičar Denis. "Nadamo se da ćemo tamo biti plaćeni dovoljno za pristojan život. Ovdje možemo zaraditi 3.000 ili 3.500 kuna, oženiti se, imati obitelj, kupiti kuću i automobil na kredit i kada sve to otplatimo, sa 60 ili više godina, umrijeti", kažu braća.
Obojica su nakon diplome intenzivno tražila posao u struci. Nikola se okušao i kao privatni poduzetnik, otvorivši mali obrt za brzu hranu na Jadranu. Radio je i kao voditelj prodaje u jednoj zagrebačkoj tvrtki, ali nije bio zadovoljan primanjima. Smatra da je sposoban za nešto više. Denisu, pak, diploma informatičara nije zajamčila posao u nas. Za Kanadu su se odlučili brzo, pročitavši na internetu da je to zemlja koja se, uz Kinu i Brazil, najbrže razvija. Odlaze u Toronto poznat kao grad stranaca i vjeruju da će se tamo brzo snaći.
Spremni prati tanjure
U Kanadi nemaju rodbine, ne čeka ih nikakav konkretan posao, a spremni su, kažu, u početku prati tanjure u restoranima ili raditi bilo što drugo. Nadaju se da će u godinu dana, na koliko imaju vizu, pronaći posao u zanimanjima za koja su se školovali u Hrvatskoj. Putem interneta rezervirali su smještaj u hostelu – i to je sve.
"Uspostavili smo kontakte s vršnjacima koji su već otišli tamo, nismo ni prvi ni posljednji. Čuli smo samo pozitivne stvari o životu u Kanadi. Na sto komentara jedan je loš, ali se time ne zamaramo", rekli su Nikola i Denis.
Jednogodišnje vize za 300 Hrvata
Preko projekta “Work Canada” samo ove će godine 300 mladih Hrvata dobiti jednogodišnju radnu vizu i otići na privremeni rad u Kanadu. Riječ je o projektu koji se u Hrvatskoj provodi drugu godinu zaredom i za koji je interes golem. O tome najbolje govori podatak da je u prvim tjednima 2012. popunjeno više od pola raspoloživih radnih mjesta. Program daje priliku odlaska u Kanadu mladima između 18 i 35 godina. Obrazovanje koje su stekli pritom nije bitno. Program traje dvije godine, ali nije isključena mogućnost da se i produlji.
(T. B.)
