Kada četveročlana obitelj preživljava s manje od 1800 kuna za hranu, ušteda od 40 kuna tjedno veliki je uspjeh.
Kako bi uštedjeli svaku kunu, građani su kritičniji, aktivniji, informiraniji, racionalniji i osjetljiviji na cijene pa je "život na akciji" za više od trećine njih postao svakodnevica, piše Večernji list.
Čak 33% gađana o akcijskim se cijenama redovito informira iz letaka, ali i oglasa, preporuka rodbine i znanaca, s internetskih portala, pokazalo je istraživanje Hrvatske gospodarske komore. Kupnjom proizvoda po akcijskim cijenama u potrošačkoj košarici vrijednoj oko 500 kuna može se uštedjeti i do 150 kuna, što potvrđuje i Večernjakovo istraživanje.
Na 35 nasumice odabranih artikala vrijednih 677,81 kunu na akciji u šest trgovačkih lanaca koje su obišli moguće je uštedjeti 217,65 kuna! Zna li se da deset najvećih trgovačkih lanaca drži 74% hrvatskog tržišta, jasno je da se zbog višegodišnjeg pada kupovne moći vodi žestoka bitka za svakog kupca koji je sve manje lojalan i umjesto kod dva, sada kupuje i kod 5-6 različitih trgovaca. Udio privatnih, jeftinijih trgovačkih marki, nauštrb poznatih brendova proizvođača, u prehrani je već visoka 24%.
Sve kataloge pred sebe
Ivan Damir Anić sa zagrebačkog Ekonomskog instituta kaže da je to logična posljedica niske kupovne moći. Građani su preopterećeni kreditima i drugim financijskim problemima. Normalno je da to kompenziraju uštedama na akcijama koje će biti i češće ako se kriza nastavi, odgovara on, dok psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić smatra da cjelodnevno obilaženje trgovina kako bi se uštedjelo pet kuna na proizvodu kojemu istječe rok ili je roba s greškom, može biti i novi oblik šopingholizma, odnosno ovisnosti.
Psihologinja Mirjana Krizmanić smatra da je u krizi, kad je toliko ljudi bez posla, a mirovine su premale, život "na akciji" samo još jedan okidač više da ljudi potraže pomoć psihologa kojega si uz satnicu od 400 kuna rijetko tko može priuštiti. "Da se država brine o stanju nacije, u svakom bi kvartu imala besplatnog stručnjaka psihologa koji bi ljudima davao prave životne savjete kako ne bi gubili nadu i razbolijevali se zbog depresije", tvrdi Krizmanić.
Koja je cijena realnija
No kupci se sve češće pitaju koja je cijena proizvoda realnija – redovita ili akcijska – tim više što se neki i mjesecima nude po "povoljnijim" cijenama. Privatni konzultant Drago Munjiza kaže da se u nas događaju dva paralelna fenomena u trgovaca – reakcija na pad potrošnje zbog "štedljivosti" građana te dumping cijena zbog istiskivanja konkurencije. U vrijeme krize svaki od "igrača" trudi se imati najniže cijene top 100 "socijalnih" artikala, zanemarujući uslugu u prodavaonicama i općenito doživljaj kupnje. Trošak je takvih akcija 5-6% ukupnog godišnjeg prometa od 50 milijardi kuna pa dolazimo do svote od 2 do 3 mlrd. troška na sniženjima, objašnjava Munjiza.
"Većinu tog troška snose maloprodavači, oko 65%. Kod bitnih proizvoda kao što su šećer, ulje, meso, voće i povrće i slično trgovci često idu i na negativnu maržu u nadi da će to privući kupce u trgovinu tijekom vikenda te da će tada kupiti i proizvode s nešto većim maržama (pakiranu hranu, neprehranu, sezonsku robu…). Bitan je miks marže i za proizvođače i za maloprodavače. Onaj tko ne zna uštimati taj miks jer nema kvalitetne menadžere ili kvalitetan informacijski sustav, sigurno će bankrotirati", kazao je Munjiza.
Ceh neplaniranih akcija trgovaca - dobavljačima
Kad realizacija plana prodaje i marži ne ide po planu, trgovci budžet iz redovitih, planiranih akcija, usklađenih s proizvođačima, često usmjeravaju u neplanirane cjenovne akcije. Tada veći dio troška nastoje prebaciti na dobavljača, pogotovo ako se uoči da neki drugi lanac ima posebno sniženje takve vrste proizvoda. Isto je i ako se određena roba ne prodaje. I tada se zovu proizvođači/dobavljači i “stišće“ ih se da snose dio troška sniženja. Koliko – ovisi o asortimanu koji ima različite postotke marži i različite koeficijente obrtaja, tvrdi konzultant D. Munjiza.
Na impulzivnoj kupnji kauguma zarada i do 10 milijuna kuna
Novca ima manje pa on vrijedi više za potrošača. Kupuje se manje i češće te se mijenja struktura potrošnje. Na tržištu maloprodaje udio trgovačkih marki već je oko 20%. Postoje u gotovo svim kategorijama, najviše u kategoriji osobne higijene, sredstvima za čišćenje, papirnoj konfekciji, hrani, piću.
Istraživanja GfK pokazala su da 83% građana RH kupuje trgovačke marke barem povremeno, a 24% redovito. Trend je da pojedini trgovci na malo uspješno razvijaju i tzv. premium trgovačke marke, kaže Milica Rakuša Martulaš, direktorica Sektora trgovine u HGK. Jako je bitno držati se popisa za kupnju. Blizu blagajne, u tzv. impulsnoj zoni, obično vrebaju sitni artikli poput žvakaćih guma, žileta, slatkiša. Samo 10-ak kuna neplanirane potrošnje na milijun kupaca mjesečno trgovačkom lancu može donijeti povećanje prometa od 10 milijuna kuna.
Izvor: Večernji list
