Slobodna Dalmacija posjetila je općinu Prozor-Rama u BiH i provjerila je žele li nezaposleni Hercegovci raditi sezonu u Hrvatskoj.
"Radila sam u Dubrovniku, u jednom restoranu u Starom gradu. Da se ne isplati, ne bi išla ni ja ni ostali. Ali meni je iduća sezona upitna zbog očitog razloga", objašnjava jedna sugovornica novinarima pokazujući prstom na trudnički trbuh.
U obližnjem kafiću pak vlasnik se žali: "Evo, ja nudim plaću od nekih tisuću maraka, tri i pol tisuće kuna, i nikako ne mogu naći nekoga pristojnog. Zato sam prisiljen sam raditi, ali me zdravlje ne služi baš najbolje u posljednje vrijeme", žali se. On i supruga radili su u jednom restoranu u Zadru, obje za plaću od pet tisuća kuna. Ubrzo su ga prebacili na rad za šankom a to se, kaže, ne isplati. Njegov brat radi u Dubrovniku za 4.500 kuna.
"Jeste li vi pročitali ono što je na internetu napisao onaj momčić Marko iz Tomislavgrada? Zapad ti je posao i spavanje. U šest ideš, u šest se vraćaš. A i više se ne može uštedjeti kao u moje vrijeme. Osim toga, ovdje je ljudstvo", kaže jedan od gostiju kafića dok veselo tapše po ramenu prvog do sebe iz ekipe koja ispija jutarnju kavu.
Došao je razgovor i do plaće - koliko bi iznosila pristojna plaća da mladi iz Rame, umjesto Njemačke, odaberu rad u Hrvatskoj?
"Kada pitate što bi to bilo pristojno u Hrvatskoj, to je za mene nekih 6000 kuna na ruke. Od toga bi se moglo pristojno živjeti", kaže jedan od gostiju kafića.
Prozor se, inače, ubraja među općine u BiH s najvišim proračunom po glavi stanovnika. To zahvaljuje brojnim akumulacijama i hidroelektranama na svom području. Isti je slučaj i sa susjednom, većinski bošnjačkom, općinom Jablanica. Na popisu lokalnog Zavoda je, unatoč tome, 2148 osoba.
"Stanje ti je kod nas da nezaposlenih ima, ali radne snage nema", kaže Kemam Muratović, direktor biroa za Slobodnu Dalmaciju.
I sam je iznenađen podatkom da Hrvatska već u ovom trenutku treba 10 do 12 tisuća radnika za iduću sezonu i da će za njima krenuti u potragu izvan svojih granica. Tu se BiH nameće kao prva opcija, ali ako se stvari ubrzo ne promijene, izgleda da će ih teško naći u Jablanici.
"Mi u evidenciji u ovom trenutku imamo nekih 340 kuhara, konobara, turističkih tehničara i animatora koji su mahom izišli iz ovdašnje srednje škole. Međutim, kako će se konačno oko Nove godine otvoriti naš dugo obnavljani motel, nedavno smo ušli u projekt Europske komisije za prekvalifikaciju kadrova u turizmu. Svojski smo se potrudili, animirali na sve strane, privukli 200-300 kandidata i na koncu dobili tek pola potrebnoga kadra, nekih sedam konobara i kuhara, iako je posao de facto zagarantiran. Isto je tako kada konobare uoči sezone traže naši restorani uz magistralu naširoko poznati po pečenoj janjetini i koji privlače sve više gostiju iz arapskih zemalja i Kine", kaže Muratović.
On kaže da bi za uzroke takvog stanja na tržištu rada trebalo provesti jednu pravu sociološku analizu. Po njegovu mišljenju, dobar dio problema proizlazi iz obrazovnog sustava, pa završeni srednjoškolci ni nakon 10 i više godina učenja ne znaju beknuti ni jedan strani jezik. Osim toga, živi se dosta i od dotacija dijaspore, a svi bi htjeli u tvrtke poput one koja upravlja hidroelektranama, gdje su plaće više nego dobre.
Link na cijeli članak.
