Izgaranje je sindrom s kojim se susrelo mnogo ljudi tijekom prilagodbe na rad na daljinu, ali on je i moguća posljedica preopterećenja obvezama u privatnom životu.
Burnout ili izgaranje je posljedica dugoročnog stresa. Počinje s nedostatkom energije koji se postepeno pretvara u kroničan osjećaj iscrpljenosti. Osjećate apatiju prema svojem poslu kojim ste se prethodno ponosili. Vaša produktivnost počinje sve više padati. Ulažete više vremena i truda u svoj posao, ali izostaje osjećaj postignuća. Osjećate se još umornije. Kao da ste izgorjeli.
Izgaranje je sindrom s kojim se susrelo mnogo ljudi tijekom prilagodbe na rad na daljinu, ali on je i moguća posljedica preopterećenja obvezama u privatnom životu, piše women in adria. No, postoji li i pozitivna strana burnouta?
Izgaranje nije isključivo posljedica rada na daljinu
O burnoutu se ponajviše pričalo u kontekstu pandemije i rada od kuće. Početkom pandemije svi su bili toliko zauzeti prilagodbom da nisu imali vremena za brigu o dugoročnim posljedicama. Razgovori koji su se vodili o sindromu izgaranja tijekom pandemije također su bili ograničeni na pojedina zanimanja. Naime, o burnoutu ponajviše razmišljamo o sindromu koji pogađa liječnike, učitelje i uredske radnike. Pritom zanemarujemo, primjerice, izgaranje frizera ili automehaničara. Iako ljudi i u drugim ulogama doživljavaju burnout, čini se da su rasprave o izgaranju često usredotočene na zanimanja povezana s određenom obrazovnom ili socioekonomskom razinom.
Članica Women in Adria navodi da otvaranje vlastite tvrtke također može dovesti do burnouta. “Da, posljedica je bilo otvaranje svoje firme. Sad umjesto da radim od 8-4 ujutro, radim od 8-16, osim petkom kad smo off.”
Burnout nezaposlenih osoba
Burnout se najčešće povezuje s poslom i percipiran je kao fenomen koji pogađa ljude na radnom mjestu. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi da se izgaranje “posebno odnosi na pojave u profesionalnom kontekstu i da se ne bi trebalo primjenjivati za opisivanje iskustava u drugim područjima života.” Unatoč tome, nekima će činjenica da nemaju posao biti stresnija od bilo kojeg posla, a mogu i biti dugo izloženi stresu u svojim privatnim životima.
Izgaranje u privatnom životu
Pandemijskim radom od kuće zamaglila se granica između profesionalnog i privatnog života. Učinci stresa su postali vidljivi i van radnog mjesta. Briga o djeci i kućanstvu uz nagomilane poslovne obveze dovode do kroničnog stresa koji može rezultirati burnoutom. Iako je izgaranje najčešće vezano uz posao, njegov uzrok valja potražiti i u stresorima koji utječu na nas van samog radnog vremena. “Vaše tijelo ne prepoznaje je li vaš kronični stres povezan s vašim zanimanjem”, podsjeća psihologinja Samra Rajvinder. Ako ne odaberete dan za odmor, vaše će tijelo izabrati jedan dan umjesto vas.
Dobra strana burnouta – prepoznavanje da je vrijeme za promjenu
Naš trenutni burnout trenutak može nam pružiti priliku za preispitivanje naših uloga na poslu, ali i samu ulogu posla u našem životu na osobnoj i društvenoj razini. “Dobro je samo ako shvatiš što se događa, dopustiš si da to prihvatiš i kreneš djelovati. U smislu olakšavanja obaveza, uzimanja pauze, delegiranja zadataka, poziva za suradnju (pomoć). Važno je jasno se izjasniti o tome kako se osjećamo i zašto te zamoliti za razumijevanje u obavezama koje nam se daju, rokovima i slično. Dobro je ako nas to sve osvijesti da usporimo i sagledamo život iz druge perspektive te odlučimo nešto promijeniti i usporiti. Isto je dobro ako shvatimo da to radno mjesto nije za nas jer time činimo uslugu i sebi i ostalima”, savjetuje naša članica Daria Antonović.
Osim godišnjim odmorom i formiranjem zdravih navika, problem izgaranja je potrebno riješiti na organizacijskoj ili sistematskoj razini, ponekad i samom promjenom radnog okruženja. Češće pauze mogle bi kratkoročno riješiti problem, no ako se osoba vrati u isto okruženje u kojem je doživjela burnout, moguće je da će i dalje patiti. Sustavno rješavanje izgaranja moglo bi značiti smanjenje radnog opterećenja, preraspodjelu resursa ili preispitivanje hijerarhija radnog mjesta. Psiholog Michael Leiter predlaže veću autonomiju i slobodu za radnike i promjenu njihovih uloga kako bi se posao prilagodio osobi umjesto da se osoba prilagodi poslu.
Uvođenje promjena na razini sustava je teško, ali povratak na posao nakon korone predstavlja rijetku priliku za to jer trenutno oblikujemo “novo normalno”. Ako tako gledamo na izgaranje, možemo reći da burnout nije mogao doći u bolje vrijeme.
Izvor: women in adria
