Ništa nije toliko iscrpljujuće kao vječna prisutnost neriješenog zadatka“, napisao je William James u pismu Carlu Stumpfu još 1886.
Mnogi od nas u toj će se izreci prepoznati. Odgađanje obaveza ili prokrastinacija je „nepotrebno i namjerno odgađanje obavljanja zadataka, sve dok se ne dostigne točka u kojoj osoba doživljava neku razinu neugode, odnosno negativnih posljedica kojih je unaprijed bila svjesna“, piše kakosi.hr.
Najteže je krenuti
„Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra“. Koliko smo samo puta u životu čuli ovu izreku, još od školskih dana kada su nas roditelji pokušavali motivirati na pisanje zadaće ili učenje. A danas mi to govorimo svojoj djeci. Ipak, i dalje odgađamo neke svoje obaveze. Ranije nam je uvijek nedostajao samo još taj jedan dan za pripremu ispita, a danas je tako sa zadacima na poslu. Ako ste se prepoznali u ovome, zasigurno ćete se složiti s rečenicom Petera Bregmana: „Najveća borba nije obaviti nešto, već samo započeti s obavljanjem tog nečeg“, napisao je za Harvard Business Review. Odgađanje obaveza uvijek ima isto polazište – najteže je krenuti.
Pravilo dvije minute u tome nam može pomoći, piše kakosi.hr. Radi se o tome da je dovoljno upustiti se u neki zadatak na samo dvije minute. Recimo, ako nemamo volje za pranje suđa, ali ga odlučimo prati dvije minute, u tom razdoblju ruke će nam već biti mokre, spužvica će biti puna deterdženta, a količina prljavog suđa bit će sve manja. To će nas vjerojatno motivirati da operemo i ostatak suđa. Ovo pravilo može nam pomoći i u stvaranju navike.
Najveća prepreka nam je – tranzicija
Ne odgađamo samo zadatke na poslu ili u školi. Nekad je riječ o odgađanju slanja riskantnih e-mailova. Ponekad odgađamo važne razgovore s članovima obitelji, prijateljima ili nadređenima. Ponekad deset minuta života potrošimo na razmišljanje o tome kako ćemo nešto reći, umjesto da to samo kažemo, ističe Bregman. Dodaje da se najproduktivnijim ljudima koje poznaje to ne događa. Oni brzo, bez oklijevanja i gubljenja vremena, obavljaju važne poslove, a on je sada otkrio kako, navode na portalu women in adria.
Bio je u Esalenu i svakog se jutra podvrgavao istom ritualu. Prvo bi se ugrijao i opustio u vrućim izvorima, a potom bi uronio u kadu punu ledene vode.
Ostao bi u njoj što je dulje mogao i onda bi ponovio radnju tri puta. Činio je to zbog toga što je zdravo za cirkulaciju i daje energiju, ali je usput shvatio i što uspješnim ljudima pomaže u obavljanju zadataka. Kaže da je najteži dio tranzicija, odnosno prijelaz. Najveći izazov u napredovanju je upravo to – prijelaz iz nečega što nam u ugodno u nešto što to nije. To je vještina na kojoj trebamo raditi, a Peter je otkrio tri koraka koja nam u tome mogu pomoći:
Prva je snaga volje. Mnogi kažu da se na nju ne treba oslanjati zbog toga što je nepouzdana. On ističe da snaga volje na dulje staze nije najpouzdanija, ali za jedan je trenutak odlična. Onaj trenutak kad trebamo krenuti. „U nekim se slučajevima samo na trenutak trebate prisiliti na nešto da biste došli na drugu stranu“, govori Bregman.
Odgađanje obaveza – kako mu doskočiti?
Nadalje, trebamo se posvetiti ponavljanju. Što više ponavljamo neku radnju, to će nam biti lakša. Stvar je u navici, ali i u tome jednostavno iz rutine izbacujemo oklijevanje. Ponekad će se um i pobuniti, ali mi ćemo se samo nastaviti „kretati“ prema izvršenju obaveze.
Za kraj, iskoristite prilagodljivost. Uzima svoj primjer s ledenom kadom i govori da se nakon nekoliko dana njegovo tijelo toliko naviknulo i prilagodilo da je mogao ostati u kadi 60 puta duže bez da mu bude hladno. „I moj stav prema ledenoj kadi se promijenio: ono što je prije bila ekstremna nelagoda, postalo je osvježenje“, zaključuje.
Izvor: women in adria, kakosi.hr