Nacionalno istraživanje “Roditeljstvo i karijera“ pokazuje da 65 posto zaposlenih roditelja mora raditi kompromise u karijeri, a svaka druga žena se suočila s preprekama u dobivanju povišice, napredovanju ili prilikama za napredak zbog majčinstva.
Napretkom tehnologije, globalizacijom te 'brisanjem' granica među državama, ali i onih koje odvajaju stvarni od virtualnog svijeta, tržište rada - taj oduvijek dinamičan i hektičan svijet - posljednjih godina postalo je još ubrzanije i promjenama sklonije mjesto. Radnici, pogotovo pripadnici najmlađe skupine radnika, one generacije Z, ne zadržavaju se predugo na istom radnom mjestu, zahtjevi određenog posla, kao i tražena znanja učestalo se mijenjaju i nadograđuju, a značajno je promijenjen i način na koji radimo. Krenuvši od rada na daljinu i fleksibilnijeg radnog vremena, povećane digitalizacije radnih okolina, rasta samozapošljavanja i slično.
Ako ćemo iskreno, ponekad se u svemu tome nije lako snaći, a jednoj skupini radnika je posebno izazovno. Zaposleni roditelji se često suočavaju s izazovima koji proizlaze iz potrebe za udovoljavanjem poslovnim zahtjevima, dok istovremeno brinu o svojoj obitelji. Dugotrajni radni sati, putovanja, i stresna okruženja mogu ozbiljno utjecati na njihovu sposobnost da se usredotoče na svoje uloge u obitelji.
Nedavne promjene u zakonodavstvu, uključujući izmjene Zakona o radu i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, otvorile su vrata za poboljšanje ravnoteže između privatnih i poslovnih obveza. No, prije nego što te promjene ostave pozitivan trag na naše društvo, važno je razumjeti izazove s kojima se roditelji suočavaju na tržištu rada.
Roditeljstvo i karijera
Nacionalno istraživanje “Roditeljstvo i karijera“ pokazuje da 65 posto zaposlenih roditelja mora raditi kompromise u karijeri, a svaka druga žena se suočila s preprekama u dobivanju povišice, napredovanju ili prilikama za napredak zbog majčinstva. Majke propuštaju i više prilika za razvoj karijere, što same takvim i doživljavaju, dok muškarci smatraju da su im prilike izjednačene. Također, više žena smatra da je spol važan čimbenik promocije, njih 38 % u odnosu na 19 % muškaraca. Karijerne težnje se djelomično razlikuju u korist muškaraca (51 vs 41 posto), ali mlađe generacije žena pokazuju veliki interes za razvoj karijere (91 % u dobi do 30 godina i 57 % u dobi do 40 godina) što je jasan znak organizacijama za osiguravanje potrebne podrške. Za razvoj ženskih karijera je važan i rodni balans na svim razinama koji trenutno nedostaje na razini visokog menadžmenta, piše točka na i.
“Ženama i muškarcima je potrebna različita podrška za ostvarenje istih karijernih mogućnosti. Provedeno istraživanje jasno pokazuje razliku u percepciji prilika po spolu, pri čemu muškarci ne vide prepreke s kojima se žene susreću. Takvo mišljenje često prevladava i u organizacijama kojima kroz postupak certifikacije za MAMFORCE standard ukazujemo na stvarno stanje i pomažemo u promjeni koja vodi pravičnijoj i inkluzivnijoj kulturi”, istaknula je u razgovoru Diana Kobas Dešković, direktorica tvrtke Spona Code i autorica MAMFORCE© Standarda.
Koliko je potrebno stalno ukazivati na stvarno stanje i pomagati organizacijama, ustanovama i institucijama u promjeni koja vodi pravičnijoj i inkluzivnijoj kulturi, govori i podatak da nove generacije zaposlenih mijenjaju značenja pojmova karijere i uspjeha, a poslodavci moraju biti spremni na izazove koje to donosi. Suočene s nikad izazovnijim tržištem rada, organizacije koje podržavaju fleksibilnost pomažu zaposlenima pri usklađenju privatnog i poslovnog života te lakše privlače i zadržavaju talente među novim generacijama, pokazuju rezultati.
Novo vrijeme nosi potrebu prilagodbe i uravnoteženja privatnog i poslovnog života.
Zaposleni roditelji su skupina zaposlenih koja se susreće s najvećim izazovima usklađenja privatnog i poslovnog života jer se roditeljstvo preklapa s profesionalnim razvojem. Izazovi su veći za zaposlene majke koje nailaze na brojne vidljive i nevidljive prepreke zbog majčinstva koje se tumači „smanjenim mogućnostima napretka, manjom plaćom, zatvaranjem vrata za sudjelovanje u većim i izazovnijim projektima”.
Očinstvo se s druge strane tumači “dodatnim radom na novim, često vremenski zahtjevnim projektima, većim plaćama i napredovanjem”.
Žene, pokazuje istraživanje, još uvijek snose veći dio odgovornosti za obiteljske obaveze što se ogleda u težem usklađenju privatnog i poslovnog.
Izazovi su to s kojima se nose i organizacije jer nedostatno usklađenje privatnog i poslovnog i prekovremeni radi vode do obolijevanja pa time i smanjene produktivnosti te se gube talenti. Dugoročno su svi na gubitku.
I Vlada, država, moraju se boriti i izboriti za unaprjeđenje ravnoteže između privatnog i poslovnog života, a među posljednjim pozitivnim aktivnostima je unaprjeđenje zakonodavnog okvira – u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora podignut je iznos naknade za roditeljski dopust te je uvedeno pravo na očinski dopust, s ciljem ravnopravnije raspodjele skrbi o djeci u najranijoj dobi od strane oba roditelja.
Sukladno brojnim dosadašnjim istraživanjima i iskustvenoj povratnoj informaciji usklađenje privatnog i poslovnog života je pitanje koje se još uvijek više odnosi na žene nego na muškarce. Potkrijepimo to podatkom kako 67 posto muškaraca smatra da ostvaruje ravnotežu privatnog i poslovnog života, dok je to kod žena nešto više od polovice, točnije 55 posto.
Pogledajmo li odgovore o prekovremenom radu, muškarci češće rade prekovremeno, njih 31 posto, dok je taj postotak kod žena nešto manji i iznosi 26 posto. Stavimo li u odnos ta dva podatka, možemo zaključiti kako muškarci, iako rade više prekovremeno, procjenjuju da imaju bolju ravnotežu privatnog i poslovnog života od žena, uz izuzetak žena na pozicijama srednjeg menadžmenta koje također nemaju dobru poslovno-privatnu ravnotežu života.
Upravo skupina srednjeg menadžmenta se teže nosi s izazovima usklađenja privatnog i poslovnog jer češće daju dodatni angažman na poslu, a čak 63 % njih radi iznad 40 sati tjedno. Osim žena kao jedinstvene skupine koja se susreće s više izazova usklađenja različitih životnih uloga, skupina zaposlenih koja se ističe po tom pitanju su zaposleni koji rade na poslovima srednjeg menadžmenta neovisno o spolu. Očekivanja od njihove uloge su visoka: s jedne strane njihovi nadređeni očekuju ispunjenje rezultata, a s druge strane zaposleni s kojima surađuju očekuju dobro upravljanje, fer odnos i odgovaranje na njihove privatne zahtjeve, što uvelike utječe na iskustvo rada zaposlenih. Ujedno, upravo se preko načina rada i upravljanja srednjeg menadžmenta ogleda stvarna korporativna kultura, pa tako i prihvaćanje različitosti. Često se srednji menadžment nalazi između čekića i nakovnja i potrebna im je dodatna organizacijska podrška kako bi mogli odgovoriti na zahtjeve svog radnog mjesta i sve zahtjevnijeg okruženja.
Naime, rodno uvjetovanim stereotipima društvo očekuje da se o djeci primarno brinu majke dok se očeve obeshrabruje u preuzimanju aktivnije uloge u roditeljstvu.
Istraživanje je pokazalo da je fleksibilnost radnog vremena i mjesta rada još uvijek nedovoljno iskorištena kod usklađenja privatnog i poslovnog života. Fleksibilnost je visoko na listi prioriteta zaposlenih roditelja uz skoro ¼ zaposlenih koji bi smanjili broj sati na poslu te 20 % onih koji bi smanjili prekovremeni rad.
Upitani kada bi mogli promijeniti jednu stvar u organizaciji svog posla, sudionici istraživanja odgovaraju: „Da me se ne zove van radnog vremena kući svakih pola sata” i „Više dana rada od kuće”.
Majkama je roditeljstvo veća karijerna prepreka nego očevima, još je jedna istraživanjem potvrđena teza.
Na upit Jeste li ikad osjetili da je Vaša uloga roditelja bila razlogom za propuštenu povišicu, promaknuće ili priliku za napredak?, 16% očeva iskusilo je da je njihova uloga roditelja bila prepreka u dobivanju povišice, promaknuća ili prilike za napredak. Još je gori podatak za žene – čak 45% majki iskusilo je da je njihova uloga roditelja bila prepreka u dobivanju povišice, promaknuća ili prilike za napredak.
Percepcija negativnog prelijevanja obiteljske na poslovnu ulogu povećava se s brojem djece, još je jedan podatak iz Istraživanja. I dok je za jedno dijete postotak negativnih odgovora bio 27 posto, kod troje i četvero djece taj se postotak popeo na čak 49 posto.
Roditeljstvo kao otežavajuću okolnost kod napredovanja više osjećaju žene te u značajnoj mjeri mlađe generacije milenijalci i generacija Z (33-35 %). Među preprekama koje majke navode su nemogućnosti sudjelovanja u poslovnim događanjima i aktivnostima izvan radnog vremena koje su važne za razvoj karijere, nemogućnosti posvećenja karijeri zbog obiteljskih obaveza te isključenje iz značajnijih projekata kojima se razvijaju kompetencije i postiže veća vidljivost unutar timova i organizacije. Među razlozima takvih prepreka je i percepcija negativnog prelijevanja obiteljske na poslovnu ulogu koja je najizraženija među pripadnicima visokog menadžmenta. U podlozi takve percepcije su obično nesvjesne pristranosti. Percepcija barijere napretka majki najlošija kod Milenijalaca (30-35 godina).
Mlada generacija koja je u dolasku smatra da mladi muškarci koji su roditelji imaju jednake mogućnosti napredovanja kao i ostali zaposleni, dok čak 50 posto žena procjenjuju da su takve mogućnosti za mlade majke smanjene.
Izvor: točka na i
