Do 2025. stanovništvo većine zemalja istočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza, što obuhvaća 28 država od Rusije do Albanije, biti će među najstarijima na svijetu. Istovremeno, zbog potrebe tih država da ubrzaju svoju gospodarsku tranziciju, problem starenja postaje sve veći.
Te države bi trebale hitno poduzeti dugoročne reforme vezane uz demografske posljedice, stoji u nedavno objavljenom izvješću Svjetske banke pod nazivom "Od crvenog do sivog: Treća tranzicija sve starijeg stanovništva u istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu".
Tijekom sljedeća dva desetljeća ukupno stanovništvo regije moglo bi se smanjiti za skoro 24 milijuna. Sama Rusija izgubit će 17 milijuna stanovnika. Do 2025. između jedne petine i jedne četvrtine stanovništva u devet zemalja istočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza imat će 65 godina i više, pokazuju projekcije.
Većina zemalja regije u tom će se razdoblju suočiti s gubitkom stanovništva. Među njima je i Hrvatska, koja bi, prema procjenama Svjetske banke, u tom razdoblju mogla izgubiti oko pet posto ukupne populacije, odnosno oko 225.000 stanovnika.
Najteži izazovi proizlaze iz zabrinutosti da će sve starije stanovništvo opteretiti javnu potrošnju novim pritiscima, posebice zbog mirovina i za financiranje dugoročne skrbi za starije, pri čemu posebno zabrinjava činjenica da je u nekima od promatranih zemalja financiranje tih sustava već danas nedostatno.
"Stoga države ove regije moraju osmisliti politike kojima će mirovinske sustave učiniti financijski održivima, čak i s više umirovljenika, te poduzeti proaktivne mjere za financiranje dugoročne skrbi", navodi Mukesh Chawla, vodeći ekonomist Svjetske banke i jedan od autora izvješća.
Najbolji način da se to učini je povećanje dobne granice za umirovljenje, ističe se u studiji, uz ocjenu kako je ona u regiji ionako vrlo niska. Uštede se mogu postići i promjenom formule za izračun mirovina, odnosno kombinacijom tih mjera. Poseban razlog za zabrinutost predstavljat će šok zbog izdataka za dugoročnu skrb o starijima pa treba materijalno poticati neformalne pružatelje usluga skrbi.
Države u regiji to presporo shvaćaju i presporo razvijaju politike i institucije koje bi smanjile potencijalni šok tih izdataka, ističe se u studiji. Prema izvješću Ujedinjenih naroda iz 2004. godine, regija bi u razdoblju od 2005. do 2020. mogla izgubiti oko 458.000 radno sposobnih stanovnika (između 15 i 64 godine starosti), no projekcije se razlikuju od zemlje do zemlje.
Tako bi, na primjer, 'mlađe zemlje' (Kirgistan, Turska, Turkmenistan, Uzbekistan, kao i Albanija iAzerbejdžan) mogle povećati udio radno sposobnoga stanovništva, dok bi neke druge zemlje (Bjelorusija, Gruzija, Rusija i Ukrajina) mogle pretrpjeti od malog do vrlo velikog gubitka.
Stoga će povećanje radne produktivnosti radnika biti jedan od značajnijih elemenata gospodarskoga rasta. "Ako se poduzmu mjere za poboljšanje radne produktivnosti, znatno bi se nadoknadili gubitci zbog manjka radne snage. Rezultati u sve starijim državama također se mogu poboljšati i podizanjem dobne granice za umirovljenje i poticanjem fleksibilnih oblika zapošljavanja", ističe Gordon Betcherman, jedan od autora izvješća.
"Ako politika dopusti, nedostaci radne snage mogu se smanjiti na najmanju mjeru i međuregionalnom migracijom", zaključuje Betcherman.
(T.B.)
Izvor:
Vjesnik
