Najkvalitetnije žive stanovnici grada Zagreba i Istarske županije, dok stanovnici Bjelovarsko-bilogorske, Virovitičko-podravske i slavonskih županija imaju najnižu kvalitetu života u Hrvatskoj. Pokazuju to rezultati velikog istraživanja UNDP-a pod nazivom "Kvaliteta života u Hrvatskoj: regionalne nejednakosti".
Istraživanje je provedeno prošle godine na uzorku od 8.534 ispitanika, a između ostalog pokazuje da je zarada istarskih kućanstava trostruko više od onih u bjelovarskom i virovitičkom kraju.
Ovo istraživanje jedinstveno je po tome što se prvi puta nije mjerio tek standard po županijama nego cjelokupna kvaliteta života, što uključuje stanovanje, zaposlenost, kvalitetu posla, obrazovanje, znanje stranih jezika i služenje Internetom, obiteljske odnose, društveni život, zdravlje, ravnotežu između privatnog i poslovnog života te kvalitetu zdravstvenih usluga i niz drugih pokazatelja.
S obzirom da je istraživanje rađeno po upitniku koji se provodi i u EU, dobiveni podaci usporedivi su s onima europskih zemalja.
Dalje se navodi kako su, prema očekivanjima građani u svim županijama u gotovo 90% slučajeva vlasnici kuća u kojima žive, no imaju tek 1,1 sobu po članu obitelji, što je izuzev Poljske najniža stopa u Europi.
U Hrvatskoj čak 21% stanovništva u dobi od 18. do 65. godine živi u kućanstvu bez jednog zaposlenog, a najviše ih je (više od 30%) u Požeško-slavonskoj, Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji.
S 21% osoba koje žive u kućanstvima bez ijednog zaposlenog, Hrvatska je veličinom ove skupine nešto iznad europskog prosjeka (18%), ali i iznad prosjeka novih članica EU. Iako postoje zemlje gdje značajno veći udjel osoba živi u kućanstvima bez zaposlenih (Njemačka, Velika Britanija, Rumunjska), ovo je stanje u Hrvatskoj daleko učestalije nego u Italiji, Španjolskoj, Sloveniji (13%) ili Švedskoj (15%).
Kao i kad je posrijedi opća nezaposlenost i ekonomska razvijenost, i ovdje su razlike unutar same Hrvatske vrlo velike i u svom rasponu gotovo jednake onima među različitim europskim zemljama. Udio osoba u kućanstvima bez zaposlenih kreće se od 12% u Primorsko-goranskoj županiji do preko 30% u svim županijama istočne Hrvatske.
Udio odraslih koji žive u kućanstvima s dvoje ili više zaposlenih u Hrvatskoj (46%) ne odstupa od europskog prosjeka (45%), no i ovdje su prisutne velike razlike između pojedinih županija i regija.
Dok u zagrebačkoj regiji, sjevernoj Hrvatskoj i sjevernom Jadranu ovakva kućanstva obuhvaćaju više od polovice stanovništva, u većini županija istočne Hrvatske to je slučaj tek s trećinom odraslog stanovništva, a u Vukovarsko-Srijemskoj tek s četvrtinom.
Među zaposlenima, prosječno 78% njih svoj posao smatra vrlo sigurnim, čime je percepcija sigurnosti zaposlenja najviša među svim tranzicijskim zemljama te na razini prosjeka EU, iako je zadovoljstvo poslom daleko ispod europskog prosjeka.
Zaposleni u prestižnijim skupinama zanimanja u pravilu percipiraju svoj posao sigurnijim. Manualni radnici, pogotovo oni nekvalificirani smatraju svoj posao manje sigurnim nego ne-manualni radnici, dok se stručnjaci i menadžeri najčešće smatraju sigurnima na svom radnom mjestu.
Ovo je naročito izraženo u novim zemljama članicama EU. Navedena razlika prisutna je i u Hrvatskoj, ali su nejednakosti između zanimanja u iskazanoj nesigurnosti značajno blaže.
Općenito, u četiri županije s najvišom kvalitetom života, gradom Zagrebom, Istarskom, Primorsko-goranskom i Splitsko-dalmatinskom, obitelji zarađuju više od 100% prosječnog prihoda kućanstva, dok u gradu Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji tek 12% kućanstava prima socijalnu pomoć.
Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska i Karlovačka, četiri su županije s najnižom kvalitetom života. Ovdje stanovnici zarađuju do 89% prosječnog prihoda hrvatskog kućanstva, značajan dio njih prima socijalnu pomoć te imaju problema s adaptacijom stambenog prostora. (V.K.)
