Što kad vas "promaši" udarni val otkaza?
Nedavno objavljeno međunarodno istraživanje konzultantske kuće Roland Berger pokazuje da prosječan hrvatski menadžer, citiram "…ima oskudno znanje, nedovoljne kontakte u svijetu, teško se snalazi u složenim situacijama i na restrukturiranje kompanije gleda isključivo kroz prizmu daljnjeg otpuštanja". Drugim riječima, u kriznim vremenima samo režu plaće i daju otkaze.
Osim što se odmah može zaključiti nužnost investiranja u dodatnu edukaciju o temeljnim menadžerskim i liderskim vještinama, onu koja je prva "srezana" krojenjem kriznog budžeta, još mi je teže pao podatak o nedostatku njihove vizije. Možemo raspravljati o tome da li su opisani uopće menadžeri ili samo osobe s menadžerskim ugovorom, pitati se da li se taj "prosjek" odnosi na poduzeća u državnom vlasništvu ili na privatne poduzetnike, debatirati o obrazovnom sustavu, utjecaju politike, stanju svijesti i društvenih vrijednosti i tako dalje, i dalje, i dalje. No, jedna činjenica ostaje: otkaza ima, i bit će ih još.
Otkazi i stanje koje ih prati strahovito su stresni – bilo da ste u poziciji poslodavca, posloprimca ili kolege onih koji su dobili otkaz. Koliko god je to teško za onog tko ga dobije, u gotovo istoj mjeri teško je i za one koji ostaju. Jedan moj prijatelj danima nije spavao zbog osjećaja krivnje, zato što je on bio osoba koja je morala svojim podređenima reći da im se otkazuje ugovor o radu. Cijenio ih je i kao ljude i kao kolege, no požalio mi se da nije bilo ničega što je mogao reći ili učiniti da umanji posljedice. Jednostavno, nije znao kako se ponašati u danom trenutku. Zaista, što napraviti kada kolega ili kolegica s kojima ste razvili prijateljsku vezu dobiju otkaz?
Kako se ponašati kad ste "preživjeli" otkaz (i zatomili onaj iznenadni i jaki osjećaj sreće što to niste bili VI)? Ne vjerujem da možete puno toga učiniti, nema te formule ili čvrstih pravila o tome što raditi ili što ne treba raditi kad netko u Vašoj neposrednoj radnoj blizini dobije otkaz. To je situacija koja sadrži ogroman potencijal mogućih nesporazuma, povrijeđenih osjećaja, srama, straha i temeljne egizstencijalne ugroženosti. Stres na jednoj od najjačih razina.
No, što kad prođe onaj prvi i najjači šok i kada želite i dalje ostati u kontaktu, iako više ne radite zajedno? Vjerujem da je temelj pristupa u ovakvoj situaciji iskrenost. Pitajte sami sebe: Što sam zaista spreman/spremna učiniti kako bih pomogao/pomogla? Možda to nije nešto veliko ili teško: pomoć pri pisanju životopisa za novi posao, informiranje prijatelja o novom oglasu koji je upravo objavljen – kao izmišljen baš za nju ili njega, razmjena informacija koje ste dobili od drugih prijatelja o novom poslodavcu kojem se Vaš prijatelj ili prijateljica javlja na natječaj, ili jednostavna prijateljska kava.
Da, još nešto: prošla su vremena kada se otkaz smatrao "sramotom". Nakon privatizacija, restrukturiranja, promjene vlasnika, prodaja dionica i raznolikih spajanja tvrtki, takozvana "sigurnost" posla više nije garancija doživotnog zaposlenja. Uostalom, ako je netko Vama blizak dobio otkaz danas, tko kaže da ga i Vi nećete dobiti sutra? Zato i vrijedi pokušati pomoći, onoliko koliko možete…
Moram priznati da sam čula nebrojeno puno horror priča povezanih uz otkaze, u kojoj su glavne uloge imali i poslodavci ali i kolege onih koji su morali otići. U mnogim slučajevima, nakon što je nekome uručen otkaz, nepažljive primjedbe, pitanja ili komentari kolega i suradnika mogu stvari učiniti još puno strašnijima. Pokušajmo zato ovu vrlo bolnu situaciju ne učiniti još gorom! Nekoliko savjeta koji mogu pomoći:
Imajte suosjećanja, no nemojte pretjerivati! U redu je izraziti svoje žaljenje, iskreno i bez puno previše dramatike. Empatija je sasvim prihvatljiva stvar, ali nemojte je izjednačavati s žaljenjem. Ono može još više uvrijediti. Izbjegavajte riječi poput "katastrofa", "užas", "strahota" i "nije fer". Nisu baš utješne, zar ne?
Ponudite svoju pomoć i podršku. Onima koji su Vam bili i kolege i ostali prijatelji jasno dajte do znanja da Vam se mogu slobodno obratiti za podršku, razgovor, savjet, pomoć pri traženju novog posla – ako ste to zaista spremni i učiniti.
Pokažite poštovanje. Ovdje mislim na atmosferu koja zavlada na radnom mjestu: činjenica da je netko dobio otkaz je dovoljno teška sama po sebi. Nastojte ne njegovati "pogrebnu" atmosferu, govoriti ispod glasa s ostalim kolegama kada govorite o onima koji su dobili otkaz, ili se upuštati u bilo kakve "trač epizode". Ponudite svoje uho za slušanje, ali neka to onda bude u potpunom povjerenju.
Pomozite u procesu odlaska. Ako Vaš prijatelj ili prijateljica trebaju obaviti primopredaju – budite pri ruci. U stresnom stanju u kojem se Vaš prijatelj nalazi moguće je ispustiti napisati neke bitne podatke, prenijeti sve zadatke ili zapamtiti sve što je nužno predati u postupku primopredaje. Prijateljska pomoć puno će značiti, a ne glasno iskazivanje bojazni da će se Vama dodati još više posla zato što je sada "jedan čovjek manje".
Ostanite u kontaktu. Nemojte sjediti i čekati da se da se on ili ona Vama prvi jave: nazovite, pošaljite mail, komentirajte poneki Facebook status. Podrška se iskazuje i davanjem do znanja da ste – jednostavno tu.
Nastavite raditi na sebi. Otkazi na radnom mjestu mogu i Vas dovesti u stanje zabrinutosti i depresije, umanjujući radnu učinkovitost. Obratite pažnju i na to kako se nastala situacija odražava na Vas – ako osjetite potrebu potražite pomoć prijatelja, obitelji ili coacha. Isto tako, nemojte prestati raditi na svom osobnom rastu i razvoju, stjecanju novih znanja i vještina. Razmislite o svom karijernom putu i tome što bi bio Vaš sljedeći korak, ako…
