Na 'bijeg' iz domovine tridesetogodišnjeg Dubrovčanina Marka Cetinića nije natjerala potreba, kao većinu mladih koji se u zadnje vrijeme iseljavaju, već želja za nečim novim i drugačijim.
Marko Cetinić, diplomirani računalni inženjer iz Dubrovnika, nije bio nezadovoljan radnim mjestom niti plaćom. Kaže da je kao programer u Hrvatskoj bio u stanju postići relativno zadovoljavajući standard i radne uvjete, a na odlazak u Njemačku odlučio se jer je želio novo životno i radno okruženje. Na žalost u Hrvatskoj računalna industrija je većinom u poslovnom sektoru te nema baš mnogo prilika u ostalim sektorima, kao na primjer zabavi i računalnim igrama, a to je područje koje ga zanima i u kojem se želi dalje razvijati.
Otišao je iz Hrvatske prije tri mjeseca, nakon šest godina rada u struci. Cijeli svoj profesionalni staž proveo je radeći kao developer poslovnih aplikacija, baveći se igrama većinom kao hobijem. Odlazak s hrvatskog juga na njemački sjever, u grad Hamburg, nije mu teško pao, niti je osjetio neke velike promjene, bar što se posla tiče.
"Po mome iskustvu osim većih plaća nema neke baš toliko velike razlike između njemačke i hrvatske računalne tvrtke. Postoji voditelj projekta i rok do kojeg projekt mora biti završen. Odnos poslodavca je profesionalan i dosta prijateljski. Možda malo hladniji nego kod nas, ali manje više sve je isto. Radi se oko osam sati kao i u Hrvatskoj, ponekad ostanem i duže - ali rijetko. Radno okruženje je ugodno i bez nekog pritiska. Jedina izraženija razlika je da njemačke tvrtke imaju daleko veće resurse, te time i pristup boljem softveru i opremi", priča nam Marko.
U Hrvatskoj dobri informatičari lako dođu do posla
"Dosta ljudi se žali da ne može naći posao jer nema iskustva. Ne vidim zašto je tako teško doći do njega. Može se raditi kao freelancer preko interneta, postati član nekog open source projekta itd. Svakom manjem poduzeću je potreban netko tko će im napravit web stranicu ili poslovnu aplikaciju. Ja sam za svrhu dobivanja posla napisao malu web igricu koja nije ništa zaradila, ali mi je omogućila da stavim još nešto u svoj životopis. Sve što treba je ljubav prema struci", mišljenja je Marko, koji je svjestan da ima zanimanje koje je danas jako traženo i dobro plaćeno.
Mladi Dubrovčanin otkriva da mu je želja zapravo bila otići u Veliku Britaniju, ali nakon dva neuspješna pokušaja u Londonu, nije dobio posao zbog nedovoljno iskustva u traženom području, odlučio je pokušati dobiti posao u Njemačkoj. Kontaktirao je agenta za zapošljavanje koji mi je odmah našao ponudu u jednoj od većih kompanija u Njemačkoj. Najprije je riješio pismeni test koji su mu poslali i napisao manji testni projekt, a potom 'odradio' intervju preko skypea te na kraju intervjue lice u lice.
Troškovi putovanja i hotel su mu bili plaćeni. Vrlo brzo su mu javili da su jako zadovoljni njegovim kvalifikacijama i ponudili mu zaposlenje uz jako dobre uvjete. S obzirom da je riječ o deficitarnom zanimanju i da je Hrvatska članica EU-a radnu dozvolu nije ni trebao. Zanimljivo je da su mu dali budžet za preseljenje i platili stan u centru nekoliko mjeseci unaprijed.
"Nakon tri mjeseca u Hamburgu jedina stvar za kojom žalim je što nisam otišao prije. Plaća koju imam ovdje je sasvim dovoljna da pokrije sve moje potrebe - stan od oko 40 kvadrata, hranu i izlazak subotom, a još mi ostane za putovanja jednom ili dva puta godišnje te za manju ušteđevinu. Tako nešto u Hrvatskoj je nemoguće. I što je najbolje, plaća bi mi trebala sljedeće godine još i porasti", zadovoljan je Marko.
Povratak kao korak unatrag
Što se kupovine tiče, kaže da se odjeća može kupovati za veće cijene u centru do osrednjih i sasvim prihvatljivih u šoping centrima pa sve do nevjerovano niskih cijena u turskim trgovinama.
Za Hamburg Dubrovčanin kaže da je divan grad koji ima doslovno sve - od mjesta za noćne izlaske pa do ugodnih gradskih parkova za šetnje. Najam manjeg stana blizu centra plaća 650 eura, a za hranu mjesečno izdvaja oko 400 eura. Ostali troškovi, poput prijevoza i teretane dođu oko 200 eura, a što se, kaže uz jednu njemačku plaću bez problema može pokriti.
Za Nijemce kaže da su većinom ugodni i pristojni ljudi te da sada nije imao nikakvo neugodno iskustvo.
"U Hrvatsku se za sada ne namjerava vraćati. To bi bio korak nazad u svakom smislu. Ovdje su mi otvorene mogućnosti, nakon par godina u Hamburgu možda odlučim otići u Berlin ili možda Amsterdam ili čak New York. Koliko god volio svoju zemlju i svoje ljude ovdje život ide naprijed, u Hrvatskoj je dobro ako stoji u mjestu i ne ide nazad", zaključuje
Izvor: Danas.net.hr
