Nove 44 milijarde kuna kredita, koje će 2014. trebati državi da bi refinancirala stare dugove i podmirila novi deficit, smekšale su stav ministra financija Slavka Linića o MMF-u.
Hrvatska je od 1994. sklopila pet različitih aranžmana s MMF-om, a posljednji je okončan u rujnu 2006., kad su se u naletu svjetske ekonomije i kod nas počele ostvarivati velike stope rasta. Nakon što su od 2009. kola krenula nizbrdo, svako malo postavljalo se pitanje novog aranžmana, no oči Zagreba bile su uprte u Bruxelles i o MMF-u nije željela razmišljati nijedna vlada. Ni sad stavovi nisu usklađeni.
"Ne treba odbaciti takvu mogućnost. Iduće nas godine čeka enormno zaduživanje, a u suradnji s MMF-om uvjeti kreditiranja mogli bi biti mnogo povoljniji. A nama će trebati svaka pomoć. O svim se opcijama može razgovarati, ali odluka, naravno, ovisi o Vladi", poručio je Linić u intervjuu tjedniku Globus. Isti dan Vlada je preko svog potpredsjednika Branka Grčića uzvratila: Ne, možemo sami.
"U ovom trenutku ne razmatramo tu opciju. Cijelo vrijeme razgovaramo s MMF-om, evo i danas poslije podne razgovarat ću s delegacijom MMF-a, što je redovita konzultacija koju imamo svakih šest mjeseci", rekao je Grčić.
Nakon ulaska u EU, pa i u proceduru prekomjernog deficita, angažiranje MMF-a više nije autonomna odluka Vlade i o njoj bi se trebalo konzultirati s Europskom komisijom, kao što su to učinili Portugal, Španjolska i Irska. Delegacija MMF-a već neko vrijeme boravi u Zagrebu, a jedan od sugovornika s kojim je razgovarala je i Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta. U razgovoru, prepričava Lovrinčević, MMF-ovi su analitičari bili najzainteresiraniji za dugoročni rast, sve do 2018. godine.
"Mi nemamo izvora koji bi na dulji rok pogurali rast iznad dva posto", kaže Lovrinčević. Za iduću godinu Europska komisija nam procjenjuje 1,3 posto rasta, a potencijalni rast samo je 0,2 posto veći od toga. Da sve odradimo i najbolje, znači da ne možemo postići više od 1,5 posto.
"To je upola manje od kamata za javni dug. Iduće će godine Hrvatska izdvajati 4,1 posto BDP-a za kamate, godinu dana poslije 4,5 posto i samo će Italija (5,6%) i Grčka (5,2%) davati za kamate više od Hrvatske", dodaje Lovrinčević. Hrvatska razina javnog duga u usporedbi s njima je relativno niska, ali zbog visine kamata izdvajanja su previsoka.
"U krizi se dugovi ne otplaćuju, već zamjenjuju jeftinijima. Rumunjska je uz pomoć MMF-a riješila svoj problem javnog duga tako što ga je zamijenila povoljnijim kreditima, a slično je učinila i Mađarska. Mi idemo na izdanje nove obveznice, što je samoubojstvo uz ovakvu kamatu. Treba znati da je sada cijena kapitala za dva postotna poena ispod povijesnih razina i da će za godinu-dvije kamata koja je sad 5 posto biti 7 posto", ističe Lovrinčević.
Polumrtva ekonomija
S MMF-om je razgovarao i sindikalac Vilim Ribić, koji kaže da dolaskom MMF-a neće doći do napuštanja ekonomskog koncepta stiskanja, rezanja i kontrakcije.
"Taj koncept samo pogoršava krizu i drži cijelu Europu u ekonomskoj hibernaciji i pritom mrcvari cijele nacije i njihove građane", kaže Ribić. Hrvatska ne može rasti više od 2 posto zbog niske zaposlenosti, dugotrajne nezaposlenosti mladih i izostanka investicija u tehnologije.
"Imamo polumrtvu ekonomiju bez snage za rast i jedini nam je izlaz jačanje produktivnosti i provođenje dubokih strukturnih reformi od javnog sektora nadalje. Za istu kunu moramo raditi više i bolje", ističe Lovrinčević.
Izvor: Večernji list
