Razgovarajući s jednom klijenticom o postavljanju osnovnih okvira za opis radnih mjesta u odjelu prodaje unutar jedne vrlo uspješne tvrtke, požalila nam se da su pokušali sami raditi selekciju kandidata za upražnjena radna mjesta, angažirali su kasnije vanjske tvrtke i suradnike, no nakon silnih priprema i postupaka – uvijek se pokazalo da je najbolji kandidat bio onaj za kojeg je imala "good feeling".
Naš savjet klijentici: vjerujte svojoj intuiciji, osvijestite je, pokušajte raditi na njoj i razvijati je. Vaše životno iskustvo može jačati ovu sposobnost, kao i sve ostale elemente emocionalne inteligencije, tako da prerasta u životnu mudrost.
Još neke desetljeće stare studije s Harvarda ukazuju na to da ljudi u prvih trideset sekundi susreta s nekom novom osobom stvaraju osnovnu impresiju koju će imati i nakon petnaest minuta, i nakon pola godine...
Prodavači moraju imati osjećaj kada ponuda može loše proći, čak ako sve brojke na papiru izgledaju dobro, trebaju znati ponuditi novi proizvod i procijeniti vrijeme i novac potrebne za implementaciju, poslodavci su u situaciji kada trebaju donijeti razumnu odluku tko će, od svih probranih kandidata, imati najbolje predispozicije za uklapanje u korporativnu kulturu...
Sva ova pitanja u sebi sadrže sposobnost da se u proces donošenja odluke unese naša intuitivna svjesnost što je dobro, a što loše. Naravno, potrebno je analizirati kandidatovu karijeru, reference, iskustvo itd., no potrebno je prijeći i nevidljivu barijeru intuicije poslodavca.
Ako intuiciju u poslovnim situacijama prevedemo kao "naznake koje izviru iz stečenog iskustva", možemo tvrditi da se na jačanju intuicije može raditi. Prethodna iskustva možete gledati kao prepoznatljive uzorke za buduću upotrebu.
Sposobnost prepoznavanja uzoraka i čini razliku između početnika i pravih stručnjaka; uzmite na primjer iskustva medicinskih sestara koje rade u neonatalnoj intenzivnoj skrbi: iskusna sestra može osjetiti opasnost prije nego što mjerni instrumenti počnu bilježiti promjenu stanja...
Osnovna ideja intuitivnog donošenja poslovnih odluka sastoji se od činjenice da postoje trenutci i situacije, ili na razini vremena (hitnost zbog ugroženosti) ili strateškoj razini (raspoloživi podaci ukazuju na više mogućih pravaca), u kojima nas čvrste informacije podatkovnog tipa mogu izdati.
Proces donošenja važnih, menadžerskih odluka može biti programiran – u situacijama kada su odluke ponavljajuće, rutinske, po definiranoj proceduri, kada nemate nikakve dvojbe pri odlučivanju i kada su jasno postavljeni kriteriji odlučivanja.
No, radite li u dinamičnom radnom okruženju današnjice, vrlo je vjerojatno da ćete se naći u situaciji donošenja neprogramiranih odluka – onih koje su sasvim nove, nestrukturirane, odstupaju od svake rutine i u situaciji kada nemate gotove i isprobane metode za donošenje odluke. Vaša prosudba, intuicija i kreativnost bit će vam potrebne u ovako složenoj okolini odlučivanja.
Ipak ćemo još jednom naglasiti da intuitivne porive ipak treba provjeriti korištenjem racionalnog razmišljanja. Razum, odlučivanje na temelju prosuđivanja i intuicija trebaju raditi zajedno; jedno nije zamjena za drugo.
Želite li saznati više, pročitajte knjigu "The Managerial Desicion Making Process", autor E.Frank Harrison, amazon.com.
U sljedećem članku pročitajte odgovore poslovnih trenerica na vaša pitanja!
