I slabije plaćeni poslovi, u inozemstvu su bolje plaćeni nego u Hrvatskoj
Mediji su nedavno pisali kako stotine hrvatskih građana zbog krize i stanja na tržištu rada, odlaze u strane susjedne zemlje, kako bi branjem šparoga, jagoda i raznim poljoprivrednim poslovima zaradili za život.
Međutim, rezultati ankete koju je proveo MojPosao sugeriraju da građani ipak ne bi olako prihvatili niže kvalificirane poslove u inozemstvu, ako bi bili primorani potražiti posao izvan hrvatskih granica. Naime, tek je 37 posto, od ukupno 514 ispitanika, odgovorilo da bi prihvatili niže kvalificirane poslove u inozemstvu, ako bi bili primorani na taj korak.
Poštenog posla se ne srame
Većina ih je kao obrazloženje navela činjenicu da su u stranim državama, radnici bolje plaćeni i za rad na tim niže kvalificiranim poslovima, nego u Hrvatskoj. Također, nekolicina ih je istaknula da bi taj posao shvatili tek kao početak svoje "inozemne karijere", a prihvatili bi svaki posao, dok se "ne snađu" u novom okruženju. Znatan dio ispitanih naveo je da bi za osiguranje svoje egzistencije radili bilo kakav posao, jer dok je god posao pošten, radnik se nema čega sramiti.
Nastavak osobnog razvoja
Tek nešto manje ispitanika, 31 posto, u inozemstvu bi prihvatilo isključivo poslove za njihovu ili višu kvalifikaciju. Oni pak navode da odlazak u inozemstvo podrazumijeva prilagodbu i dosta žrtvovanja, pa bi razlog njihova odlaska morao opravdati odricanja od onoga što imaju u Hrvatskoj.
Također, nekolicina ih je navela da su "u sebe" dosad uložili značajna sredstva i vrijeme, pa ne bi željeli zapostaviti svoj daljnji razvoj. Zbog toga su i naglasili da bi radili poslove za koje su se školovali ili koje su do sada već radili u svom radnom vijeku. Dio njih naglasio je da bi odlazak u inozemstvo željeli iskoristiti i za stručno usavršavanje, pa im se rad na niže kvalificiranim poslovima ne bi isplatio. Pojedinci su zaključili da ako već znaju raditi svoj posao ovdje, onda će "u nekoj drugoj zemlji biti i bolje plaćeni".
Bolje raditi nešto, nego ništa
Preostalih 32 posto ispitanika pak, ističe da bi im potpuno nevažno bilo kakav bi im se posao ponudio. Najvažnije im je osigurati si pristojnu zaradu, s kojom bi mogli normalno živjeti, a vjeruju da bi s vremenom, kad usavrše znanje stranog jezika, napredovali. Također, nekolicina ih je zaključila kako je bolje imati bilo kakav posao, nego ne imati nikakav. (V. K.)
