Ponekad su očekivanja od zaposlenih žena koje su usto i majke vrlo nerealna, a na njih nailaze ne samo kod šefova ili kolega, nego i same sebi stvaraju pritisak.
Na razgovoru za posao pojedine majke susreću se sa neugodnim pitanjima poslodavaca, kao što je, primjerice, pitanje kako misle riješiti čuvanje djeteta u slučaju potrebe.
„Čim je to izgovorila, zaposlenica tvrtke u kojoj sam bila na razgovoru za posao lagano je ustuknula svjesna da je time otkrila predrasude prema zaposlenim majkama. Bez obzira je li to pitanje trebala postaviti, odabrala sam joj odgovoriti. Mislila sam da ako sumnja u moju sposobnost i hoću li se moći posvetiti poslu, najbolje je odagnati te sumnje odmah na početku nego praviti se da one ne postoje“, govor Sophie Calderot, piše 24 sata.
Dodaje kako vjeruje da je nužno odgovoriti na neugodna pitanja i pretpostavke koje drugi imaju o majčinstvu i radnom odnosu bez obzira koliko to može biti kompleksna tema. Ne možemo uspješno promatrati problem poput općeprihvaćene "kazne za majčinstvo" ako ne govorimo o tim pretpostavkama i uvjerenjima koja mogu biti svjesna i nesvjesna, a odnose se na majke koje rade.
1. Djeca trebaju majku kod kuće do polaska u školu
Iako je istina da djeca trebaju što više vremena za povezivanje s roditeljima, osobito u najmlađoj dobi, u idealnom svijetu imali bi na raspolaganju vremena koje će provoditi sa oba roditelja. No u našoj kulturi najčešće se naglašava odnos majke i djeteta i često se zaboravlja da su očevi jednako važni.
U knjizi Delusions of Gender: The Real Science Behind Sex Differences neuroznanstvenica Cordelia Fine ističe da se i kod muškaraca mijenjaju razine hormona u trenutku kad postaju roditelji, što sugerira da nije samo trudnoća ona koja roditelja priprema za skrb i brigu o djetetu.
U svojoj studiji o jednakim dionicima, odnosno o majkama i očevima koji podjednako dijele odgovornosti i užitke obiteljskog života, Francine Deutsch je otkrila da su očevi koji dijele odgovornost razvili vrstu bliskosti sa svojom djecom koju inače povezujemo s majkama. Budući da se promjene koje nastaju u majčinom tijelu tijekom trudnoće, poroda i nakon poroda (primjerice povećane razine oksitocina, kemikalije koja se često naziva "kemikalija ljubavi"), možda olakšavaju brže povezivanje s djetetom nego što je to kod muškaraca. No upravo zbog toga očevi trebaju biti prisutni u tim ključnim ranim danima. Ako samo osjećaju adrenalin i kortizol izazvan nedostatkom sna i plačem, a ništa od oksitocina izazvanog maženjem i mirnijim trenucima brige za dojenče, mogao bi nastati izazovan obrazac odnosa.
2. Majke bi trebale pokupiti svoju djecu odmah nakon škole i biti s njima kod kuće
Opet, potreba za roditeljskim kontaktom i dubokim osjećajem da su roditelji prisutni za dijete ne blijedi kako ono raste. Međutim, sugerirati da je dužnost biti prisutan uz djecu u potpunosti odgovornost samo majki, znači umanjiti važnost odnosa oca i djeteta.
"Među najdragocjenijim roditeljskim uspomenama su one kad sam gledala supruga kako zajedno s našom trogodišnjom kćeri kreće u svakodnevnu šetnju do vrtića dok sam radila puno radno vrijeme kao hraniteljica naše obitelji. Znam da i moja kćer i suprug cijene vezu koju su stvorili i uspomene koje su nastale tijekom tih šetnji“, ističe Calderot.
„Suprotno ideji o zajedničkoj skrbi kao modernom, pogrešnom hiru, suvremeni očevi možda su manje uključeni u razvoj svoje djece nego prije dvije do tri stotine godina“, kaže Fine referirajući se na rad povjesničara Johna Demosa, čije je istraživanje pokazalo da je u 19. stoljeću povećani angažman muškaraca na poslu rezultirao napetim situacijama zbog karijere i posla te usklađivanja sa obiteljskim obvezama.
Način razmišljanja koji potiče stav "Ona je kriva" također šteti bliskim vezama koje mogu postojati između djece i drugih skrbnika u njihovim životima kao što su bake i djedovi, tete, ujaci, dadilje i plaćeni pružatelji usluga skrbi o djeci. Ti su odnosi iznimno važni i pomažu u oblikovanju onoga što jesmo na pozitivan način.
Naravno, važno je da dijete ima osjećaj stabilnosti i dosljednosti, da zna što može očekivati i da ima dovoljno vremena sa svim ključnim ljudima koji brinu o njegovom životu. Također je važno da znaju da je njihova dobrobit najveći prioritet njihovih roditelja. Ali to se ne mora manifestirati kroz činjenicu da jedino majka brine o njima. Čini mi se da je djeci koristi iskusiti raznovrsnu podršku iz raznih izvora. U prošlosti, kada su lokalne zajednice bile jače, a šire obitelji općenito živjele blisko, više nego danas bilo je jasno da o djeci može skrbiti više ljudi.
„Također mislim da je važno napomenuti kako ono što nas je modeliralo pomaže u oblikovanju načina na koji razmišljamo i ponašamo se kasnije u životu. Nadam se da svojim kćerima pokazujem da sam strastvena prema svom poslu razgovarajući s njima o tome, postavljajući granice oko toga i pokazujući da cijenim svoje vrijeme s njima, ali i vrijeme kada radim“, kaže Calderot.
3. Majka bi trebala preuzeti kućanske obaveze
Kada je riječ o neplaćenom radu kod kuće, važno je istaknuti da kod plaćenog posla imate pravo na odsustvo poput slobodnih dana, godišnjeg odmora i bolovanja. S druge strane, kućanskim poslovima i brizi o djeci nema kraja. Nikada nemate slobodan dan. Rublje se slaže i obroci se ne kuhaju sami.
Činjenica da ste majka koja ne radi ili da je vaš posao fleksibilan ne opravdava činjenicu da cijelo vrijeme obavljate sve kućanske poslove. No ljudi i dalje na razne načine opravdavaju činjenicu da žene obavljaju većinu kućanskih poslova. Često je to tvrdnja da žena zarađuje manje, radi manje sati ili radi manje izazovan posao od svog partnera, pa je logično da ona nosi veći teret kod kuće. Ili je to možda zato što ima više standarde i više brine o čistoći kuće, što je zapravo njezin problem. Ako majka obavlja većinu kućanskih poslova, manje je vjerojatno da će moći provesti više sati na poslu, što dovodi do sporijeg napredovanja u karijeri i većeg jaza u plaćama.
Također, istraživanje Francine Deutsch pokazalo je da parovi imaju tendenciju tvrditi da je posao muškarca zahtjevniji, pa je to možda subjektivna kategorija na kojoj se temelji način na koji dijelimo naše vrijeme. Konačno, ne postoje uvjerljivi neurološki dokazi koji bi sugerirali da su žene prilagođenije čistoći ili biološki bolje prilagođene čišćenju od muškaraca. Ako dijelite dom, čini se očitim da biste trebali dijeliti dužnosti koje dolaze s održavanjem tog prostora, slažući se o zajedničkim standardima kao što to rade odrasli ljudi.
4. Činjenica da neke žene odustaju od rada nakon poroda dokazuje da je to prirodno
Istina je da mnoge žene rado biraju život kućanice, a to treba podržati i slaviti. Također je istina da nakon poroda trebate vrijeme za oporavak tijela. No s dolaskom bebe život postaje sve smo ne odmor. Uz ekstremni nedostatak sna, stalno mijenjanje pelena, dojenje i maženje. No, vrijedno je istaknuti da izbor ostanka kod kuće zbog različitih razloga nije tako jasna stvar.
Mnoge samohrane majke i žene često nemaju izbora nego vratiti se na na posao ubrzo nakon što prođu kroz jedno od najintenzivnijih fizičkih iskustava u svom životu, često dok im se tijelo još zacjeljuje. Slično tome, mnoge žene nisu fizički sposobne vratiti se na posao neko vrijeme nakon poroda, što često rezultira gubitkom posla. Žene se također možda neće vratiti na posao jer im partner ne pomaže dovoljno, ili njihovi poslodavci nisu voljni udovoljiti roditeljskim potrebama. Mnoge žene u takvim okolnostima također se odlučuju za majčinstvo kod kuće ili fleksibilni rad s nepunim radnim vremenom.
Projekt Žene na poslu kaže da se preference oblikuju i donose u kontekstu u kojem se osjećaju ograničenja, eksplicitno ili implicitno. Ta ograničenja uključuju troškove brige o djeci, doprinos partnera (ako ga ima) i način rada, odnosno pitanje kako izgleda posao i je li plaća odgovarajuća. Preferencije žena mogu se razumjeti samo u kontekstu u kojem se one suočavaju s ograničenjima.
5. Majčin prioritet bi trebala biti njezina djeca, tako da ne može biti pouzdan radnik
Morat će uzeti slobodno vrijeme kada su bolesni i otići s posla ranije kako bi otišla na sportske utakmice. Ako daje prednost svojoj djeci, zasigurno će biti neposvećena poslu.
Da, prioritet broj jedan svih roditelja uvijek su njihova djeca. Ali opet, ne bismo li ovdje trebali imati iste standarde za majke i očeve? Postoji mnogo različitih načina određivanja prioriteta u svojoj obitelji. To može biti osiguranje, doprinos izgradnji boljeg svijeta za njih, nadahnuće tako što ćete biti strastveni u onome što radite ili ćete im kuhati zdrave obroke.
Ako otac može samouvjereno reći da su mu prioritet djeca, a istovremeno se baviti karijerom, onda bi majka trebala imati mogućnost izgovoriti isto. Također, ljudima koji nisu roditelji, najveći prioritet u životu općenito ne bi trebao biti njihov posao. Naša nas kultura potiče da identitet i definiciju uspjeha stvaramo kroz radna postignuća, no je li to doista najzdraviji način života?
„Ne mislim da se ne trebamo ponositi svojim radom, biti ambiciozni i naporno raditi, naravno. Ali čak i oni koji nisu roditelji moraju uzeti slobodan dan kako bi uzdržavali svoje voljene, brinuli se za njihovo zdravlje i s vremena na vrijeme suočili se s neočekivanim životnim okolnostima. Zasigurno bismo trebali graditi radna mjesta koja svima omogućuju život izvan ureda, normalizirajući i slaveći činjenicu da ljudi mogu biti izvrsni u svom području rada i biti predani poslu, a istovremeno imati i važnije prioritete izvan posla. Vjerujem da stvari koje su roditeljima potrebne kako bi radili i dalje brinuli o potrebama svoje djece također koriste svima, uključujući i one koji nisu roditelji. To uključuje kraće radno vrijeme, izdašni godišnji odmor i slobodno vrijeme za skrb o drugima, poput roditeljskog dopusta, brige o bolesnom voljenom članu obitelji ili izostanka s posla u slučaju smrti. To znači veću fleksibilnost u suočavanju s neočekivanim životnim situacijama i jasne granice oko posla i života kod kuće. Dokazi sugeriraju da su empatičnija i inkluzivnija radna okruženja u pozitivnoj korelaciji s većim uspjehom i produktivnošću“, ističe Calderot.
6. Ne utječe li trudnoća na mozak žena, čineći ih manje sposobnim za rad izvan kuće, barem privremeno?
Prije više godina pojavila su se istraživanja koja istražuju “mamin mozak” ili “mozak djeteta”, a riječ je o ideji da majčinstvo negativno utječe na ženski mozak što žene čini manje kompetentnima, koja potvrđuju ne samo da taj koncept nije istinit, nego je zapravo obrnut. Ako ništa drugo, čini se da majčinstvo čini ženski um oštrijim, povećavajući empatiju, rasuđivanje i prosuđivanje. Dakle, biološko majčinstvo može imati dugoročan utjecaj na ženski mozak, ali ne na štetan način.
7. Muškarci imaju neku vrstu evolucijskog instinkta lovaca-sakupljača koji ih bolje osposobljava za svijet rada i čini im psihološki sposobnijima da budu hranitelji obitelji
Ovo je jedno od najčešćih mišljenja. Ljudi često usputno navode posebnu potrebu da muškarci očito moraju donijeti kući plaću, ili veću plaću, kao razlog više zašto bi majka trebala žrtvovati svoju karijeru.
„Budući da sam bila hraniteljica nekoliko godina, mogu reći da sam doživjela veliko zadovoljstvo znajući da osiguravam našu obitelj, usporedive razine s onima koje sada moj suprug opisuje u svojoj ulozi glavnog hranitelja. Nedavni podaci pokazuju da nisam sama. Projekt Žene na poslu otkrio je da su, od 66 žena uključenih u studiju, one prihvatile svoju ambiciju. Cijenile su neovisnost, osobnu i financijsku, i karijere su im bile vrlo važni za identitet i osjećaj svrhe“, pojašnjava Calderot.
Očito je svatko jedinstven. Nije pogrešno da muškarac uživa u ulozi hranitelja ili da žena prihvati ulogu glavne njegovateljice i domaćice, ali je također važno priznati nevidljive pritiske koji možda prisiljavaju mnoge žene da se uklope u tradicionalni obrazac koji ne čini dobro za njih i njihove obitelji. Čini se prilično očitim da dodatni neplaćeni posao koji žene rade kod kuće ima negativan utjecaj na njihov napredak u karijeri i profesionalna postignuća tijekom vremena, kao i doprinos značajnom gubitku slobodnog vremena i osobnog vremena.
U svim situacijama očekujemo da će žene u prosjeku, posebno zaposlene majke, raditi 60 posto više neplaćenog posla nego muškarci. Neki ljudi iz ovakvog stanja stvari zaključuju da je potez oslobađanja žena iz obiteljske sfere bio pogrešan jer je na kraju natjerao žene da se osjećaju kao da moraju sve učiniti, umnožavajući njihove dužnosti i terete umjesto da ih oslobodi.
Ali opet, ne znam nijednu ženu koja zapravo želi sve to. Zapravo, poznajem mnogo žena koje žele upravo suprotno: žele prestati raditi sve kako bi mogle, poput muškaraca u svom životu, uživati i biti izvrsne u nekoliko stvari do kojih im je stvarno stalo, uz puno manje stresa i preopterećenosti.
Izvor: 24 sata
